,,Sutomore nije loše, ko poznaje svako ćoše,,

Aee, bilo nekad bar mi koji smo tu mještani i znali se sa svijema. No sad dok gledam ovu fotografiju koji je lentra Zoran Luksic, čini mi se da bih se i ja ođena izgubio među ove bedeme...Sva sreća što znam i viidm Zoranovu kuću, tj-famelje Lukšića i Obradovića koji su zadržali staru kulturu vezanu za arhitekturu objekata u kojima se i dan danas živi. Kamene su to kuće, zimi tople, ljeti ledne kaa...Ipak novo vrijeme donosi novu kako kulturu tako i arhitekturu na datoj lokaciji, te kao takva jednostavno nije u skladu sa mediteranskim stilom, kao što je klesani kamen, tigle kanalice i zelena škura ili plava ka nekad...Juzni dio Italije kao i Grčke, tradicionalno se drži svoje kulture u gradjevini i skoro da ne odstupaju od iste....Drago mi je što ove dvije kuće koje sam mentovao i dalje se drše i cuvaju svoje kulturno dobro koje su jedino ogledalo Spiča... O ovijema ostalijema bedemima koji su novijeg datuma, vidim samo pravac ka komercijalnom užitku i skoro ništa što bi mi privuklo pažnju u pozitivnom smislu. Uostalom, skoro čitavo Sutomore, krajem ljeta se seli i ovi bedemi ostaju sami do iduce sezone, te kao sto se vazda zborilo..,,moeš puškom pucat čitav dan, nebi nikoga potrefio,,....U svakom slučaju, moj pogled na ovu fotografiju je vrlo emotivan i vezuju me dani djetinjstva za istu kada sam sa ocem u kući Zoran Luksic, koji je držao kafanu ,,POD LOZOM,, pio najljepšu Koktu, a otac...konjak u jadoj ladovini i uz mirise joda, svježe ribe kao i sa roštilja uživali u takvim vremenima. To se nikad više vrnuti neće, ali zato sva lijepa sjecanja žive. A vi svi da ste mi zdravo...
Autor: Branislav Božov Đinđinović. / foto: Zoran Luksic