Golubovi bježe u hlad

golub ll

Piše: Labud N. Lončar

I ove jeseni lijepo Miholjsko ljeto nas obilato nagrađuje sunčanim danima i toplim morem. Prije neki dan pažnju mi je privukla vijest sa TV da je temperatura mora bila 28,9 stepeni. Ljeto, A onda juče, čekajući suprugu ispred robne kuće, da idemo u trgovinu, iznenadio sam se nesvakidašnjim prizorom. Jato golubova na trgu ispred robne kuće se smjestilo u hladu stuba. Svi su se poređal u hladu stuba. Nijesam mogao da odolim da tu scenu ne zabeležim kamerom svog mobilnog telefona. Znači, i ptice znaju mjeru koliko je sunca potrebno organizmu. Mi često ne znamo pa ljeti izgorimo. Možda bi valjalo malo više pažnje da poklonimo životinjama i biljkama i da ponešto korisno i naučimo od njih.
*
Ono što mi je najviše nedostajalo prilikom mog gostovanja na Međunarodnom pjesničkom festivalu „Sofijske metafore“ u Sofiji, Bugarska je vjerovali ili ne kafa! Ona naša domaća, ili kako je drugi zovu turska, ili Srpska.. kako god. Ritual ispijanja jutarnje kafe je u mom životu nezaobilazan ili bolje reći obavezan. Miris jutarnje kafe je nezamjenjiv i bez njega ne mogu. A toga sam jedino bio željan za ta četiri dana. U svim lokalima preovlađuju „moderne“ kafe. Kapućino, Makijato, Ajs… I kad tražite običnu kafu donesu vam kapućino.
Bugarska je lijepa i velika zemlja. Prvo, pripadaju drugoj vremenskoj zoni. Razlika sat vremena. Čim uđete u Bugarsku posle relativno malo brda dočeka vas nepregledna ravnica. Dokle god pogled došeže je ravnica a iznad planine. Ogromne. Sofija je milionski grad. Ima više stanovnika no sva Crna Gora. Uređen a ipak sa mnogo starih i prelijepih građevina. Mislim da niko danas ne može napraviti onakva zdanja kao što su te stare zgrade. Bugarska je vjerujuća zemlja. Sa mnogo pravoslavnih hramova, koje vjernici posjećuju u velikom broju a u šta sam se uvjerio jednog nedeljnog jutra kada sam šetajući svratio u jednu crkvu da zapalim svijeću ya svoje najbliže i za upokojene.
Široki bulevari. Uređen saobraćaj - od metroa do tramvaja, autobusa… i sa besprekornim taksi prevozom.
Muzeji su priča za sebe. Izuzetno lijepo i maštovito uređeni. Bogate postavke propraćene video tablama sa video snimcima. Zlatne kočije. Ostaci stare Serdike lijepo arheloški obrađene i zaštićene. Crkva Svete Sofije je jedina pravoslavna crkva bez zvona, posledica ratova i zemljotresa na Balkanu. Veličanstveni hram Svetog Aleksandra Nevskog u kom je najstrože zabranjeno fotografisanje. Pogodite jesam li fotografisao? Naravno, nijesam mogao da odolim. Crkva Svete Neđelje ili Crkva Svetog Kralja – gdje se čuvaju mošti srpskog kralja Milutina. Nemoguće je sve nabrojati ovim kratkim osvrtom. Ukratko radujem se mom sledećem boravku ovoj lijepoj zemlji. I naravno, ponijet ću kafu.
*
Pročitah kao i svi vi na portalima da se organizuje berba Stare masline. Prošle godine pošao sam na berbu ali zbog udesa koji se tada odgrao ispred nadvožnjaka i blokade saobraćaja nijesam uspio da prođem. Ove godine sam morao obavezno poći. Tako sa par prijatelja iz udruženja Nekazano pođosmo na berbu. Sama pomisao da učestvujete na berbi masline stare 2247 godina je fantastična. Nevjerovatna. Neponovljiva. Prilika koja se pruža samo privilegovanima. A privilegovani smo svi mi u Baru. Dočekao nas je Ćazim Alković, predsjednik udruženja maslinara Bara. Udruženje maslinara se i stara o Staroj maslini, a po odobrenju i kontroli Kulturnog centra Bar koji gazduje Starom maslinom.
Bio je tu i naš dobri prijatelj Vlado Iličković sa svojim platnima na kojim je prepoznatljiv motiv Maslina. U svom poznatom raspoloženju šalio se sa nama a mi smo „pametovali“ i pomagali mu da postavi svoja platna koja su se fantastično uklopila u ambijent. I mnogi drugi prijatelji. Među njima i Cakan. Uvijek raspoložan za druženje. Prijatelj našeg udruženja. Ono što me je iznenadilo je činjenica da je malo ljudi došlo na ovogodišnju berbu. Razlog je bizaran. Izbori i politika. Stara maslina koja se nalazi na mjestu simboličnog naziva Mirovica!
Koja treba da zbližava i miri ljude svih vjera, kao što je i kroz istoriju radila, a ne da razdvaja ljude.
Nemojte da slušate druge. Kao što rekoh, nevjerovatna je privilegija da svojim rukama berete maslinu staru 2247 godina! Koristite tu privilegiju ponosno!
*
Posle mog boravka u Bugarskoj odmor sam nastavio u Srbiji. U vinogradima i voćnjacima. Ovo lijepo Miholjsko ljeto u vinogradu među zrelim i punim grozdovima grožđa je neponovljivo. Onaj osjećaj kad sami uberete grozd grožđa i jedete onako na licu mjesta. Neopran! I ne smeta ni po neki ubod pčele koja se krila u grozdu. Ona radi svoj posao. Nekoliko njih me ubolo i obradovalo me sananje da i dalje nijesam alergičan na njihov ubod. Sjećam se kada smo se, davno, kao djeca takmičili koga će više pčele da ubodu. Brojali ubode i žaoke. Danas je to nezamislivo. I tako, posle branja muljao sam grožđe i pekao rakiju od rane šljive i šalio se na svoj račun sa mojim pašom Mišom, zašto to sve radim kad ne koristim ni jedno ni drugo…
Onda sam prisustvovao popisu domaćinstava. Znatiželjan jer nas u Crnoj Gori plaše popisima. Nezaboravan osjećaj. Popisivač je došao u domaćinstvo i pratio sam za stolom, sve. Pitao sam bez stida i dobijao odgovore. Izuzetno profesionalno i pristojno. Nikakvih pritisaka, strpljenje maksimalno. Jednostavna pitanja. I nikakve politike a kao i uvijek pitanja domaćina su najzanimljivija: Na koju će kuću da buide porez? Na staru ili na novu nezavršenu?
I tako…
*
Naš barski Deda Mraz – Rajko Joličić je u bolnici. Malo duže. Čuh se jutros sa nim. Dobro je. Čisto da ne brinete vi koji ste zaboravili na njega. A ja mu samo poručih da se ne izležava puno i da ga čekamo. Nova godina stiže. Ako ni zbog čega drugog onda ga zbog toga čekamo. Nemoj da se pravdam pred mojima Vukom, Lidijom , Anjom i Iskrom đe je Deda Mraz ove godine! Brz oporavak i oštru olovku želimo ti!
*
Ovih dana se uređuje sa lijepim cvijćem i biljem i naš novoizgrađeni tj. renovirani Trg Vladimira I kosare. Prelijepo. Sviđa mi se novi Trg ali sav sjaj gubi činjenicom da je uklonjena Česma! Ona česma na kojoj je stajala ploča da je to poklon firme Mermer, iz Danilovgrada, i Danilovgrada gradu Baru. Onaj koji je planirao i uređivao i osmišljavao ovaj prostor nije smio da „baci“ tu ploču koja je dugo krasila naš trg. Lijepa je fontana. I moja unučad su se u ponoć igrala u njoj, kao i mnoga druga djeca. Ali ona ne gasi žeđ! Reče mi gospodin koji se stara o prostoru trga da je bio na muci kada je jedna starija gospođa pala u nesviest. Nije imao da joj da vode da pije kada ju je povratio sebi. Voda iz fontane nije za piće. Na svim putovanjima na kojima smo mi i naša djeca bili kao turisti, u svakom gradu na svijetu postoji Javna ili Gradska česma. Gdje turisti mogu uzeti vodu a da ne plaćaju. Voda je opšte dobro. I neophodna! Na čitavoj obali našeg grada imamo samo jednu česmu na kojoj se može osvežiti, umiti i piti vode a i ona je skrivena ljeti sa štandovima robe. Na šetalištu kralja Nikole. O WC-ima da ne govorimo.
I tako, golubovi, djeca i penzioneri i dalje čekaju vodu na Trgu Vladimira i Kosare!
*
Gospod nam je podario prelijepo Miholjsko ljeto. Prelijepu obalu. More. Staru maslinu. Kulturni centar. Imamo sami sebe. Ne dozvolimo da nam politika pomuti ovo malo pameti, koja je sve upitnija, dajte da učimo od golubova i djece. U danima pred nama dolaze Slave, drugi praznici… Nova godina. Družimo se međusobno. Širimo ljubav i kulturu. Sve ostalo će doći samo od sebe!

auto klime bakovic 1

opstina bar

allegra

Cerovo

turisticka organizacija bar

kalamper

stara carsija

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar