Piše: Snežana Šćekić

Ako mi nju uzmete, ja cu nestati. Ako bez nje ostanem, ne znam da li cu prezivjeti. Zaboljelo je, trajalo je. Nemoj molim te da mi prilazis. Je li to ljubav, sta je ljubav, kakvog je ona oblika? Ima lit u definicija? Ne bih da zvuci pateticno. Mozda se kroz primjere najbolje moze nauciti o ljubavi. Mozda tako mozemo istraziti. Uvijek su me intrigirale istorijskle ljubavne price, muskarac i zena kroz epohu, strvaranje i stradanje. Jedna od takvih prica postal je i legenda, a to je prica a to je ljubav dukljanskog kneza Vladimira i makedonske princeze Kosare. Trajanje i stradanje, hrabrost.
Priča o Vladimiru i Kosari je ispričana u "Ljetopisu popa Dukljanina" iz XII vijeka. Tokom rata sa makedonskim carem Samuilom, dukljanski knez Vladimir (oko 970. - 1016.) je zarobljen i utamničen u Prespi.
Predanje kaže da se u njega zaljubila princeza Kosara, ćerka Samuila, da mu je izmolila život od oca, a potom su se vjenčali nakon što je on dobio slobodu i Duklju na ponovno upravljanje. Živjeli su nedaleko od manastira Prečista krajinska na padinama Rumije, planine između Bara i Skadarskog jezera.
Kada je cara Samuila naslijedio Vladislav, pozvao je kneza Vladimira u Prespu da se Duklja zakune u vjernost njegovoj državi, no čim je Vladimir došao – ubijen je. Prema predanju, držao je u rukama krst kada je pogubljen i on se, kao relikvija, čuva u porodici Andrović u Veljim Mikulićima, selu nadomak Bara.
Navodi se i da je Vladimirova žena Kosara njegovo tijelo prenijela u manastir Prečista krajinska, iznad Skadarskog jezera, u blizini granice s Albanijom, zamonašila se i po sopstvenoj želji je sahranjena pokraj kneza koji je proglašen za sveca.
Dio njegovih moštiju se od XIII vijeka čuva i u Albaniji, gdje je Sv. Vladimir proglašen nebeskim zaštitnikom Drača, a više od šest vjekova se u crkvi Shijon kod albanskog Elbasana početkom juna organizuju manifestacije u njegovu čast, navode hroničari.
Grad Bar, moj rodni grad krasi trg Vladimira I Kosare. Trg je rekonstruisan i otvoren za gradjane I sve posjetioce u junu ove godine , a ono sto je novina jeste i moderna Fontana na samom pocetku trga. Trg se prostire na povrsini od 6.500 metara kvadratnih.
Za trg se vezuju brojne price a cuven je i naziv “krug i kocka “ za zelene površine koje se tu nalaze. One se i danas tu nalaze, ali u nešto izmijenjenom obliku. U nedostatku igrališta trg je bio jedno od vodećih mjesta nekad. Znalo se da se poslije škole okupljaju djeca sa Topolice da igraju razne igre, od žmurke , lastike, klikera i drugih. Mada nijesam bila dijete iz uze gradske četvrti , često sam znala da se pridružim ekipi. To su jako lijepe uspomene, koje i danas žive. Raduje me sto je izgradjena fontana koja djeci sigurno donosi veliku radost.
Osim Trga Vladimira i Kosare, tu je Hram Svetog Vladimira u Baru, kao još jedan simbol grada.
Nego, vratiću se ljubavnoj priči Vladimira i Kosare jer je ljubav centralna tema ovog teksta.
Grad Bar zaista organizuje brojna dešavanja , što preko nekih udruženja, što preko Kulturnog centra, ali moje subjektivno mišljenje je da uvijek može još. Sve može uvijek ljepše i bolje, podjemo od sebe.
Mozda da se organizuje nešto u slavu ove legendarne ljubavi Vladimira i Kosare, poetske večeri , da se organizuje program za djecu, da se nanovo I nanovo upoznaju sa pričom, da slušaju o ljubavi jer ljubav pokreće svijet. Usudiću se reči da je ne poimjere u stranu, da je ne zaborave, jer ona nas pokreće i spaja.
Vladimir i Kosara, lica ljubavi.
Bar, grad sa kulturom i tradicijom.