O položaju mladih...

U svakoj savremenoj državi, mladi su simbol slobode i demokratije, u kojem društvo razvija učešće informisanih, vještih i oprijedijeljenih građana, te im se mora pružiti šansa da sami kreiraju budućnost i bore se za ljudska prava.
Mladi se u Crnoj Gori koriste kao jeftina radna snaga u neodrživoj politici zapošljavanja jer postoji znak jednakosti između partija i institucija, koje u većoj mjeri šansu daju na osnovu partijske pripadnosti.
Ovdje, mladi ljudi, koji su željni da pokažu svijetu šta znaju i umiju, koji ne bi donijeli samo mladost, već neke nove ideje i nova razmišljanja o svim vidovima života, kao sto su zdrastvo, obrazovanje, kultura i sport, ne mogu da dobiju priliku za to jer stručnost i kompetentnost nisu sastavni dio vladavine.
Tako da, na birou rada imamo veliki broj nezaposlenih visokoškolaca, koji nemaju šansu da se zaposle jer diploma nije jedino što poslodavci traže, već se prilikom odabira radnika, u tim oblastima, traže osobe koje s lijepo slijede političku vlast i koje su spremne da promovišu njihovu volju.
Represivnu borbu protiv nedostatka odgovarajućeg kadra, tehnologija i informacija u poslovnom okruženju ,možemo graditi samo na jednom resursu - svojim zaposlenima, sa potrebnim kvalifikacijama: znanja, vještina i iskustva , koji bi bili najvredni organizacijski resurs da bi se upravljalo dugoročno i strateški usavršavalo.
Stoga zaštita ljudskih prava i sloboda mora biti u punoj kordinaciji sloboda izražavanja i zabrane diskriminacije koje predstavljaju temelj zajednice, da bi sektor ljudskih resursa bio posvećen daljoj izgradnji administrativnih kapaciteta i obrazovnih profila.
S tim u vezi, povodom za ostvarivanja zaštite i prava građana, privrednih i drugih subjekata, treba zabraniti da se koriste govori mržnje prema svim narodima, pogotovo zaštititi manjinske interese, kao i dozvoliti slobodna izražavanja interesa pojedinaca u kojem se država ne može miješati osim provođenja nekih zakona.
Političkom pritisku ne smije biti mjesta u kulturi, jer kultura kao nauk slobode treba biti podstaknuta svima.
Ipak, još nije zaživjela ključna obaveza javne administracije koja bi bila orjentisana ka građanima i pružala usluge prilagođenim potrebama građana koja bi omogućila doslijednu primjenu zakona i lako dodstupnog servisa građanima.
Zato činjenica je da treba uvesti specijalizovane ombudsmane, kako bi se institucija približila građanima i time obezbijedila potpunu dostupnost zaštitnika prava građana i sloboda, jer kvalitet života građana zavisi od odanosti i morala na osnovu kojih javna uprava obavlja svoje dužnosti i ostvaruje ciljeve koje afirmiše u odnosu prema građanima.
Ovim bi mogli ostvariti novi cilj: smanjiti poreze za siromašne i povećati subvencije za zaposlene, koji nemaju uslova normalnog života.
Shodno tome, ono što je posebno značajno u granici boljitka , je da se moraju održati vrijednosti na način života građana kao u Evropskoj uniji, da bi slobode građana bile poboljšane i kako bi se temeljile vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva, demokratije i funkcionisanje institucija.
U tom dijelu, potrebna je istrajnost naših evropskih partnera na snažna zalaganja vlasti na ispunjavanju kriterijuma o vladavini prava, jer izostanak napredka bio obeljezen partikularnim interesima.
Dakle, zakon treba da bude jednak za sve u savremenom procesu oblikovanja drzave, da bi institucije imale moralnu komponentu jer jake i kompetentne institucije stvaraju dodjeljivanje optimalnih šansi za sve građane i osjećaj privrženosti pravnom-političkom poretku.
Institucije bi značile da imamo dominantan osjećaj zaštite ljudskih prava i šta možemo očekivati od nosilaca državne vlasti.
Kroz spolju politiku i univerzalne vrijednosti, možemo ostvariti prijateljski odnos sa susjedima država u međunarodnoj zajednici, da bi zajedno došli do uspjeha, jer bez saradnje i otvorenosti nema boljitka za bolje uslove života.
U spoljnoj politici i politici otvorenosti prema novim idejama, kapitalima i kulturama - koje pomažu da predstavimo naše tradicije u poboljšavanju izvoznih proizvoda, daju značaj za nebrojanu većinu građana.
Ozbiljnim zalaganjem na planu neophodnih evropskih standarda, bi rijesili mnoge probleme u obezbjeljivanju zakonskih propisa u razvoju regionalnih projekata, ekonomije i društva u cjelini.
U odnosima sa inostranstranstvom Crna Gora bi ostvarila trgovinske tokove, okrenula bi se proizvodnji , investicijama, turizamu, kao i boljoj ekonomiji i bankarskom sistemu jer naša zemlja sa malom, ali dinamičnom ekonomijom, bi se mogla temeljiti na stvaranju povećanog nacionalnog dohotka.
Stoga, dobro pravilo treba da bude pravedno, da postigne svoj cilj u slobodnim izražavanjima političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i religijskih interesa, kao i dobro kreirano da promoviše solidarnost i konkurenciju među pojedincima, koji bi unaprijedili svoje znanje u postizanju društvenih promjena kao osnovnom izvoru za rast životnog standarda.
To uključuje podizanje svijesti o zaštiti ljudskih prava, zasnovanim na idejama građanske demokratije i socijalne pravde u režim institucija koje jedna drugu kontrolišu, da se ne bi rasipala ogromna politička i društvena energija neophodna u institucionalnim nedostacima.
Prema tome, država ne može biti pravna ako su institucije zarobljene, gdje javna uprava ne poštuje principe odgovornosti i koja funkcioniše po sadržaju, a za efikasne i brze temelje primjene zakona - javna uprava mora da odlučuje o zahtjevima građana.
Međutim, naslijeđena politička kultura do sada nije vrednovala pravo građana da učestvuju u vođenju poslova građanskog angažmana u javnom životu, koja bi trebala da bude otvorena za nadgledanje od strane građana, jer za vršenje poslova iz svoje nadležnosti bi odgovarali lokalnom stanovništvu.
Zbog toga, proces promjena u Crnoj Gori mora početi, uz novu energiju, savremeni program i zdrave ideje, kako bi se ponudila konkretna rješenja praćena stručnim kadrovima, da bi se umanjio prostor zloupotrebe a povećao princip profesionalnosti, stručnosti i transparentnosti, oblikovan prema građanima, gdje će dopirati vladavina prava - usmjerena na rezultate, a ne na procedure.
Stavovi izraženi u ovom tekstu Autorke su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra.