Ima nade

milancce

Penzioner iz Beograda Zoran Milić, doputovao je sa suprugom i starijim bratom, autovozom, u Bar.

Krenuli su u Prčanj, gdje njegov brat ima stan, na odmor. Dok su čekali svoj automobil osvježili su se u obližnjoj kafani.

Piše: Milan Vujović

Potom se Zoran javio bratu od ujaka i kumu, koji žive u Baru. Htio je da ih časti pićem prije nego krenu za Boku. Našli su se u jednom kafiću u centru grada. Kad je htio da plati, Zoran je shvatio da mu nema novčanika. Protutnjalo mu je kroz glavu da mu je neko ukrao 1.500 evra, ušteđevinu koju je spremio za odmor. Zajedno sa kumom hitro se vratio u kafanu na željezničkoj stanici, ali ga je konobarica informisala da nikakav novčanik nije našla, objašnjavajući mu strpljivo gdje su sjedjeli, šta su popili i koliko je platio račun. Sedamdeset osmogodišnjeg Beograđanina već je hvatala panika kad se prisjetio da je svratio i do obližnjeg kioska da dopuni vaučer za mobilni telefon, sa crnogorskim brojem. Kao bez duše je dotrčao do dvadesetak metara udaljenog kioska „Tobako es presa“, gdje ga je prodavačica upitala kako izgleda njegov novčanik. Kad je objasnio izvadila je novčanik iz ladice. Sav novac bio je na svom mjestu. Nije htjela ni da čuje da bude čašćena, iako je presrećni Zoran insistirao.
„Nisam se ni trenutak dvoumila kad sam vidjela pozamašnu svotu novca u novčaniku. Odmah sam nazvala policiju, gdje su mi rekli da sačekam do 14 časova, pa ako se vlasnik ne javi, donesem novčanik u Centar bezbjednosti. Srećom, on se pojavio, pa sam izbjegla odlazak u policiju. Čašćavanje, naravno, nije dolazilo u obzir. Opet bih sve isto uradila“, uz osmijeh kaže Svetlana Jovović i ponosno dodaje: „Ja sam Baranka.“
Svetlana živi sa suprugom i dvoje djece, koji su studenti. Uz male plate i kredit, ne bi se reklo da porodica Jovović živi u raskoši, ali gotovo sa sigurnošću se može tvrditi da njih četvoro lijepo žive i da imaju razloga da budu ponosni.

* * *
Kad Novak izgubi patim desetak minuta, kad dobije danima uživam. Dvije spektakularne pobjede u finišu Rolan Garosa, dva preokreta, protiv Nadala i Cicipasa, učinili su slađim njegov trijumf u Parizu. Zadovoljstvo u produženom trajanju nije samo zbog osjećaja da smo u ovom licemjernom svijetu, prepunom raznih diskriminacija, inferiorni u mnogo čemu, ali smo zahvaljujući Novaku Đokoviću superiorni u tenisu za koji Zapad smatra da je ekskluzivno njihov, elitni sport, nego i zbog Novakovog gesta o kojem svijet i dalje bruji.
Na kraju meča sa Cicipasom poklonio je reket dječaku Tomu koji ga je sve vrijeme glasno bodrio, naročito kad je Novak gubio 2:0 u setovima. Najbolji teniser planete u jednom momentu je pogledao u dječaka, namignuo mu i podigao palčeve uvis. Dječak je, po riječima njegovog oca, bio oduševljen, ali nije ni slutio šta će da uslijedi. Po završetku meča Novak mu je prišao i poklonio reket, a nešto kasnije i kačket, u znak zahvalnosti za podršku koja mu je dala energiju da napravi preokret i podigne pehar.
Jedan komentar na nekom od sajtova bio je: Ništa da nije učinio na Rolan Garosu, osim što je ovako silno obradovao ovog dječaka, Novak je ispunio svoju misiju u Francuskoj.
Neka bude zabilježeno i da stručnjaci procjenjuju da reket sada vrijedi između 25.000 i 30.000 dolara, da će vredjeti bar 50.000 dolara ako Novak osvoji 20 i više gren slem titula a da već u avgustu može da dostigne cijenu i do 100.000 dolara ukoliko Novak osvoji Vimbldon i US Open, dakle, sva četiri gren slema u jednoj kalendarskoj godini.

* * *
Priču koja slijedi proslijedio mi je Zoran Bergam, diplomirani pravnik, sjajan poznavalac muzike i jedan od najtalentovanijih fudbalera u istoriji Mornara. Ukratko, novosadskom mladom piscu Filipu Grujiću izbušili su sve četiri gume na automobilu, u Splitu, gdje je boravio povodom književne večeri.
„Kad sam vidio da je auto niži nego što bi trebalo da bude i da je svaka guma izbušna na pet mjesta, osvrnuo sam se oko sebe, gledajući u lica prolaznika. Moj bijes je lako mogao da pređe u mržnju prema svim tim nedužnim ljudima, pogotovo kad sam morao da platim 260 evra za nove četiri gume, i da se nikad ne vratim tamo gdje nisam dobrodošao“, zapisao je Grujić i dodao da priča ima i drugu stranu, jer „ako svi sukobi nastaju zbog ljudi, onda zbog njih nekad i nestaju“.
Lorenco, kod kojeg je unajmio smještaj za tri dana, uhvatio se za glavu i panično, vrteći se u krug, ponavljao kako ne može da vjeruje da se to dogodilo i rekao da ne treba da plaća za preostali dan boravka. Njegovi prijatelji su brzo došli s gumama, ali one po veličini nisu odgovarale. Lorencova stara majka pomogla mu je oko kofera, sve vrijeme ga uvjeravajući da je dobrodošao u Split i da joj je jako žao.
Pjesnik Andrej Jelenić sakupio je novac od ljudi koji su se našli na književnoj večeri, svi su bili voljni da daju svoj doprinos, ali je Filip odbio tu velikodušnost. I mnogi drugi su reagovali govoreći kako ih je sramota od fukare i huligana u svojim redovima.
„Nije mi svejedno što sam bacio novac na nove gume, neka to ide na čast onima koji su odlučili da osramote svoj grad i svoje sunarodnike. I nisam više bijesan, zahvalan sam što sam vidio dobru stranu ljudi“, zaključio je Grujić.

auto klime bakovic 1