Pravoslavni sveštenik porijeklom iz Bara Milan Radulović, koji živi i radi u Kanadi, za 11 mjeseci je preveo Kur'an i to sa arapskog na ukrajinski jezik.

Promociju Kur’ana na ukrajinskom jeziku Radulović će imati krajem ljeta u Kijevu.

Piše: Biljana Dabić

Impresivna je biografija sveštenika Milana Radulovića - Pravoslavni fakultet završio je u Čikagu, magistrirao u Solunu, okončao Islamske studije u Bejrutu, doktorirao u Rimu.
Krajem 80.-tih iz rodnog Bara odlazi u Ameriku, već duže živi u Kanadi, Torontu gdje je sveštenik u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi i profesor istorije filozofije na tamošnjem Islamskom fakultetu. Čovjek širokog obrazovanja, poliglota, zavrijeđuje poštovanje i onih koji ga ne poznaju svakako još više onih koji ga upoznaju.

Osim maternjeg, tečno govori engleski, francuski, ruski, italijanski, grčki jezik, zatim arapski i ukrajinski.

Zbog čega ste odlučili da Kur’an prevedete na ukrajinski jezik?

Ukrajinski sam savladao na postdiplomskim studijama u Rimu. Tokom studiranja na Fakultetu za islamske studije upoznao sam Kur’an, i materija mi je bliska, poznata.
Postoje dva prevoda na ukrajinskom jeziku- Jereme Polotnjuka iz 1994. i Mihajla Jakuboviča iz 2004. dopunjeno deset godina kasnije. Tvrdim da su oba prevoda lijepa, koliko ispravna to samo Bog može da sudi. Oba prevoda su izvanredna književna djela, pogotovo Jakuboviča. Međutim, fali onaj ajetski duh. Nije preveden sa arapskog, preveden je sa turskog, ili tatarskog. To su jezici koje prof. Jakubovič zna. Nisam mogao da Kur’an prevedem tako pjesnički, nadahnuto – prvo zato što ne znam dobro ukrajinsku poeziju, nije moj jezik, ali sam se trudio da ga prevedem precizno od riječi do riječi. Moj prevod je suvoparniji, ali odlučio sam da ga približim ukrajinskom čitaocu, ne gubeći izvornost arapskog doslovnog teksta. Željelio sam staviti akcenat na autentičnost Svete knjige.
Takođe, imao sam dodatan stimulans od Mihajla Jakuboviča kada sam mu saopštio da ću da prevedem Kur’an, on mi je rekao da će mi ukrajinski narod biti zahvalan.

Sami govorite o “nijansama” prevoda - nadahnutom, pjesničkom, autentičnom... Koliko je zapravo zahtjevno prevoditi Sveto pismo, a da ni jedan od ta dva jezika (arapski i ukrajinski) nisu Vaši maternji?

Uživam da prevodim sa jezika koji nisu moji. Volim da prevodim sa grčkog na italijanski, sa italijanskog na engleski, sa grčkog na aparski ...Arapski je za mene jako izazovan pogotovo način pisanja, mentaliteta, riječi koje se drugačije akcentuju i imaju suprotno značenje. To je za mene izazov, da nađem spoj, sintezu riječi. Za mene je riječ svetinja kao što piše u Jevanđelju svetog Jovana- U početku biješe riječ i riječ biješe slovo i slovo biješe Bog. Riječ je bitna, ima dušu, moćnija je od materije.

Sve radimo za dobro ljudi

Jeste li prvi pravoslavni sveštenik koji je preveo Kur’an?

Prvi je to uradio sveštenik Mićo Ljubibratić, prvo izdanje prevoda Kur'ana, izdanje Kraljevske akademije u Kragujevcu 1893. i drugo izdanje beogradskog učenog društva 1895. u Beogradu.
Taj prevod je i arhaičan i dinamičan. Prava poezija. Prezentuje jezik s kraja 19. vijeka. On je bio vojni sveštenik. Čovjek koji nije mrzio Muslimane, imao je želju da hrišćani upoznaju Kur’an da bi se ljudi družili.On je prvi sveštenik koji je Kur’an preveo na srpski jezik, ja sam drugi pravoslavni sveštenik koji je Kur’an preveo.

Nije to neobično. Dva moja prijatelja, Hafiz i imam džamije u Čikagu jako dobro poznaju hrišćanstvo. Mnogi bi mogli da se postide njihovim poznavanjem hrišćanstva.

Hoćete li imati promociju Kur’ana u Ukrajini?

Imaću promociju Kur’ana krajem ljeta početkom septembra. Biću gost muftijstva Kijeva.

Kako Kur’an tretira pripadnike drugih vjeroispovjesti, ljude koji nisu Muslimani?

U surama se navodi – sve što ne znate, pitajte sledbenike knjige. U imranu piše, svi Jevreji I Hrišćani koji rade Božije djelo, koji su pošteni, neka se ne plaše na sudnjem danu. Biće nagrađeni. U domu Muhamedovom – bila je žestoka rasprava. Svi su iznosili agrumente i Hrišćani i Muslimani. Na kraju Muhamed prekida raspravu riječima- hajdemo da večeramo. U Kur’anu piše da je Bog htio da stvori iste vjerom, on bi ih stvorio.
Razlike treba da budu naše bogatstvo, a ne kamen spoticanja.

U Vašoj bogatoj biografiji zaista ima nesvakidašnjeg kao to što Vi, sveštenik u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, profesor ste istorije filozofije na Islamskom fakultetu u Torontu. Sigurno ste jedan od rijetkih hrišćana koji rade na Islamskom fakultetu!?

Mislim da sam jedini. U Kanadi znam da sam jedini. Prihvatili su me i zaista se lijepo družimo

Aplicirao sam i primili su me, 2016.godine. Muslimani koji su baš u vjeri oni su zaista iskreni i ne vole da vas zavlače. Reći će vam da nešto može, ili ne može. Izuzetno su korektni.
U Torontu, od januara 2017.organizujemo druženja profesora i studenata Islamskog i Pravoslavnog fakulteta, tribine, predavanja...To se uvjek završava u dobroj atmosferi dobrom večerom, kao u vrijeme Muhameda. Mi hoćemo sintezu.

Čovjek je čovjeku čovjek!

Mi se u Torontu zaista družimo. Pravoslavni fakultet u Torontu od 1998.godine organizuje redovna druženja sa protestantima i rimokatolicima dva puta godišnje.

Zašto ste otišli iz rodnog Bara, grada koji baštini suživot svih religija?

Otišao sam da studiram teologiju. Nekako teološki fakulteti u Evropi nisu mi davali širinu koju sam htio da doživim. Na Zapadu sam se susretao sa ljudima koji su mislili različito, drugačije. Kada sam bio u Rimu vidio sam ljude koji nisu vjernici, a studiraju teologiju. Želja da upoznam što više kultura, mišljenja, pogleda na svijet. To me potaklo da odem iz Crne Gore, ali ne da je u potpunosti napustim. Mislim da Crnu Goru nikada nisam napustio. U poslednjih šest mjeseci ovo mi je četvrti put da iz Toronta dođem u Bar.

Prvo mi je svakog jutra kad ustanem posle kafe da vidim kakvo je vrijeme u Baru, a onda u Torontu

Šta Vas je opredjelilo da se posvetite teologiji?

Odnos prema Bogu. Stvoritelju. Moja profesorica biologije Mirjana Gojnić kada smo razgovarali o tome kako je svijet nastao došli smo do Boga. Vjerovati da je sve nastalo samo od sebe, pa to je prava vjera. Završio sam Pravoslavni fakultet, magistrirao, završio Islamske studije, doktorirao. Tražio sam Boga za sve što je dobro. Moj fokus je samo na dobru
Danas ćete čuti od mladih- nemojte da me davite negativnom enegijom. Međutim, to je rekao sveti Maksim, ispovjednik u 4.vijeku kad kaže. Duha lijenosti, duha zla, duha nemoći odagnaj od mene Gospode. On nije dopuštao onima koji su bili oko njega da mu šire negativnu enegiju i da mu govore loše. Apatija nije preporučljiva kod vjernika u hrišćanstvu da čovjek kuka i jadikuje. I islamski filozofi su protiv toga

Vjerujete li u život posle smrti?

Svakako. Ovo bi sve bila tragedija I gubljenje vremena da ne postoji duša. Duša postoji I život se nastavlja. Vjerujem da u raju neće biti samo hrišćani, ili samo muslimani. U raju će biti svi ljudi koji su dobriAko bi u raju bili samo ljudi jedne vjere, ja u takav raj ne bih htio da idem. To je koncentracioni logor

U raju želim da vidim ljude koji su sijali dobro. Spomenuću Blaža Orlandića koji je bio komunista, možda se deklarisao kao ateista, ali mislim da on ne može biti na drugom mjestu nego u raju. Nadam se ako odem u raj da ću tamo vidjeti Blaža Orlandića, sve ljude dobre bez obzira na naciju, vjeru. Bog je ljubav. Bog ne sudi našim mjerilima. Bog ima drugu dimenziju. U Crnoj Gori ljudi često teško opraštaju. Bog oprašta