Ne postoji prekid koji može da izbriše ono što ste uradili...
Ne znam da li išta što izgovorim može dovoljno glasno da prenese ono što osjećamo… ali u ime 250 duša koje svakog jutra čekaju svoj obrok, u ime djece koja nikada nijesu glasna kao njihova glad, u ime svih nas iz Narodne kuhinje o kojima brinu Žene Bara — želim da kažem ogromno, ljudsko hvala Crnogorskoj porodici iz Berlina.
Vi, tihi heroji, koji ne tražite aplauz ni ime ispisano na vratima, dali ste više nego što riječi mogu opisati.
U kriznim, teškim, ponekad surovim vremenima, kada se nevolja uvukla u mnoge domove, vi ste bili svjetlost koju nismo vidjeli, ali smo je svaki dan osjećali.
Dobrota nepoznatih ljudi, koji Crnu Goru nose u srcu iako kilometrima daleko, podsjetila nas je na najveću istinu — da se Čovjek prepoznaje po djelima, a ne po licu.
Ne znamo vaše ime, ne znamo vaš lik… ali znamo toplinu koja nam je stizala svakog jutra, sakrivena u svakom obroku koji su zahvaljujući vama pojeli oni koji drugi obrok nijesu imali.
Sevap koji ste nosili na svojim plećima, hraneći 250 korisnika, među kojima i 80 djece , to nije samo dobro djelo.
To je nečija nada.
Nečiji spas.
Nečiji jedini sigurni obrok tog dana.
I vjerujem, svim srcem, da će vam se vratiti blagodatima većim od svih riječi.
Mi smo vama, našoj dragoj porodici dobrotvora, bezkrajno zahvalne.
A ako se ikada, ikada sretnemo — molim vas, zastanite.
Da vas zagrlim.
Da vam prenesem barem tračak one zahvalnosti koja živi u ljudima koji su dosta hljeba iz vaše ruke pojeli, a da vas nikada nijesu vidjeli.
Boli nas vaša odluka da obustavite humanitarne aktivnosti u Crnoj Gori… boli, jer znamo da iza nje stoji tuga, razočaranje ili umor dobrog srca.
Ali ne postoji prekid koji može da izbriše ono što ste uradili.
Želimo vam sve dobro što svijet ima da ponudi i svjetlost u vječnosti, onakvu kakvom ste i sami obasjavali druge.
U potpisu, za Žene Bara, Ljiljana Vujović
