Dobijmo mnogo mejlova i poruka na našoj FB stranici u kojima nam čitaoci skreću pažnju na probleme s kojima se suočavaju oni ili naša zajednica. Pismo čitateljke koje smo dobili jutros treba sve da nas zamisli i zabrine. Prenosimo ga integralno:

"Čovjek je tu oko dva mjeseca, tu spava, jede, vrši nuždu.. Noći provodi kako vidite na fotografiji, osim kad je bila ona velika kiša. Tada se sklonio negdje pa vratio. Hladnoća mu ne smeta. Lociran ispred zgrade gdje žive mnogi Barani, na uglu između ograde trafostanice i poslovne zgrade, tj. iza blještavih modernih butika, prodavnica najsavremnijih mobilnih telefona, zlatara, časovničara i drugih trgovina.

Svi se pravimo da ga ne vidimo, kao da je njegov dom kut naličja biznis ulice najnormalnija stvar na svijetu. Ima beskućnika u Parizu, Njujorku, Rimu, Atini, Beogradu, Zagrebu.... Beskućnika ima svuda, ali i stacionara I kuhinja namijenjenih njima kako po Evropi , tako I Americi. Kod nas, kako vidim, gledajući to duže vremena kao ”stigao novi komšija” - ne poznajem ni stare koje srećem svaki dan, što bi pitala za njega, a ne vidim da i društvo ima rješenja za takve situacije.

Pratim I podržavam akcije - udomimo psa. Hoćemo li udomit čovjeka, pitanje je sada", napisala je naša čitateljka.