Nova knjiga Radomira Puca Dragićevića

Javlja Nekazano, prenosimo integralno.
Knjiga „Zagrlili ugarci dijete“ Radomira Puca Dragićevića objavljena je u izdanju Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano. Ovo je njegova četvrta knjiga u izdanju Nekazano, a ukupno dvanaesta u njegovom dosadašnjem književnom stvaralaštvu. Prije ove knjige, Nekazano mu je objavilo zbirke: „Zakletva“, „Vidovdane evo nas ponovo“ i „Dogodine u Prizrenu“.
Čuveni srpski pjesnik Slobodan Ristović, iz Rogatice, napisao je recenziju za ovo izdanje, u kojoj kaže:
„…Duše naše, začešljane i bosiljkom zakićene, upute se da nađu Kosovo, ma gde ono bilo. I ko po njima svadbovao, dizao šljeme i dičio se dimom i odžakom. Kosovo je na svakom mestu, ispod neba i sa njegove poleđine. Nije Kosovo samo gde su Prizren i Gračanica. Bog je Kosovom krstio sve predele koji su obrasli grobovima i usahlinama.
…Pesnici su njegove delovođe, koje pamte i pesmom beleže. Razgone zaborav i trinu, koja bi da zatrpa uspomene. Da nije pesnika, utamnitelji bi sve u okove obukli. Pesma se ne da utamničiti, otuda su i ovaj pesnik i ova pesmarica važni našem rodu. Po njoj je Radomir Puco Dragićević mio Bogu i srpskom rodu. Ovo je njegova četvrta pesmarica, u izdanju udruženja Nekazano, ispisana na kori hleba, na svetoj hartiji od obraza.
„Kuda god me odvedu putevi,
Krv miriše mojega Kosova,
Svaka kap je naša zakletva...“

…Pevati o Kosovu znači imati svetlice umesto struna na gudalu, koje probude vid slepom oku guslara. Svi Višnjići su Srbi koji čitaju ušima reči napisane na jeziku. Te reči su koren naše budućnosti.
„Neka suza dom spaljeni grije
Kad ugarci zagle dijete...“
…On nema drugu adresu do one koja se zove Kosovo i sobu u grobu gde dočekuje položajnika za Božić, iako je položajnik, ko zna koji put, olistao cvetom zove.
…Radomir Puco Dragićević spada u one pesnike koji pevaju buduću pamtljivost naraštaja sa Kosova, bili oni pod korom zemlje ili na kori hleba. Njegove pesme su od damara srca, pune nade. Njihov bruj damara odzvanja i pod čizmom okupatora, pod obućom tuđih mladenaca. Kosovka devojka je samo ona kojoj je majka Srpkinja sa ibrikom vina u kojem je vino od grožđa sa čokota srca.
„Nema ništa od Kosova bliže“
Kosovo kao vječna inspiracija
Sve knjige Radomira Puca Dragićevića posvećene su stradanju Srba na Kosovu i Metohiji. Metohija je njegova kolijevka. Puco je rođen 1947. godine u Banjici (Banja Ilidža) kod Peći, opština Istok, u Metohiji. Osnovnu školu završio je u Banji, gimnaziju u Istoku i Peći. Radio je u „Kosmet - prevozu“ iz Peći, a zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Dobruši. Prinudno je izgnan iz svoje kuće, zajedno s ostalim srpskim porodicama iz Metohije, sredinom juna 1999. godine.
Danas živi i aktivno piše u Budvi. Njegova epska poezija poziva na najveće ljudske i moralne vrijednosti, osuđuje paljenje kuća, uništavanje grobalja i spomenika. Njegova poezija je istovremeno puna bola i tuge za stradanjem njegovog naroda, ali i prkosa. On ne imenuje narode kao izvor zla – za njega je zlo pojedinac zadojen mržnjom. Njegov najveći grijeh je ćutanje i mirenje sa nepravdom. Onaj prvi komšija koji, iako mu nije zapalio kuću i porušio grobove predaka, kriv je što je dopustio da se to dogodi.
U njegovim stihovima osjeća se vapaj za pravdom, ali i ponos – ponos čestitog čovjeka koji postavlja pitanje bez straha i zadrške:

„Zašto si mi zapalio kuću?“
Mnoge njegove pjesme preuzeli su narodni guslari i s ponosom ih pjevaju uz gusle, jer je Puco prije svega častan i hrabar čovjek.
U pripremi je još jedna knjiga ovog istinskog rodoljuba i stvaraoca, naravno u izdanju udruženja Nekazano, na što smo izuzetno ponosni.
„Pjesnik kao što je Radomir Puco Dragićević ne piše samo za svoju generaciju, već i za buduće naraštaje, ostavljajući im amanet da pamte svoje korijene i svoju istoriju. Njegove pjesme su most između prošlosti i budućnosti, između bola i nade.
Zato je čast i obaveza objaviti ovakvu knjigu, jer ona nije samo zbirka stihova – to je svjedočanstvo jednog naroda i jednog vremena."– riječi su književnika Labuda N. Lončara, predsjednika udruženja Nekazano i urednika ovog izdanja.