Da se podsjetimo...

Navršilo se 80. godina od oslobođenja Bara
Piše: Ilija Vukotić
Vojna mašinerija III Rajha počela se raspadati 1944, ali ipak njemački vojnici nisu pokazivali nikakvu dozu slabosti već su se držali kao prvih dana rata. Za evakuaciju iz Bara im je ostao samo jedan put, a to je bilo prema Skadru jer je Vir već bio oslobođen kao i cijela Dalmacija. Velji most je bio miniran, a naši borci na čelu sa Danilom Marvučićem probali su spriječiti njegovo dizanje u vazduh.
Par dana prije odstupanja Njemaca iz Bara došao je viši oficir njemačke vojske i naredio Luki Martinoviću, poznatom maslinaru i dobrom čovjeku koji je posjedovao mlin, da napuni par tona maslinovog ulja u metalne bačve. Oficir je rekao i da će sjutradan doći kamion da utovari ulje. Martinović se našao u velikoj dilemi. Nije želio iznevjeriti svoje klijente čije je ulje čuvao i tako izgubiti teško stečeni ugled i imetak. Brinuo je! Poslije neprospavane noći evakuisao je porodicu na Poda, a radnicima rekao da u bačve napune vodu sa Kajnaka, a na vrh da doliju pedu maslinovog ulja. Njemci su bili tačni i presigurni u svoju dominaciju što se pokazalo kao njihova slabost. Oficir, ratni profiter, rašarafio je čepove na bačvama kako bi provjerio kvalitet ulja. Pomirisao je, probao i zadovoljno klimnio glavom da se bačve utovare. Luka je radnicima, obamrlim od straha, dao znak da utovare ulje u njemački kamion.
Pođoše Njemci, digoše Velji most, a partizani se spuštiše iz Mikulića a iz Brbota opališe rafal u znak oslobođenja Bara.