Piše čitalac iz Ulice Taraboških junaka...

Vozim se skromnim autom marke Opel , za koji sam morao podići kredit, i još dva puta debelo platio majstorima da bi bio u tehnički voznom stanju. Vozim preko nadvožnjaka , novog, (ponos Bara, liše KK Mornara) preko pruge u naselje Bjeliši, sa mojom šćerkom - tinejdžerkom.
Kod Bomaka skrenemo oštro lijevo , pa na pet metara zalomim desno -i srećom dobrih refleksa - zakočim naglo!
Iz suprotnog pravca na mene čelom u čelo džip, da li je BMW –X5 ili Audi Q-7 , nijesam siguran od silnog straha da ću  nakon mnogo godina vožnje imati svoj prvi „sudar“.
Džipčina-ogromna, veći nego kad se, vaktile, međed u moj Stožer ispred mene popeo na zadnje noge .
Elem, za volanom gospođa/ca hladno-besnog pogleda, sakrivenog ispod nekoliko slojeva šminke , a njene usne, uz besan pogled, na mene su djelovale isprepadajuće - kao jarko crven, veći „Kumpijer“ sorte Kenebek. (Kumpijer je u Stožer isto što i krtola u Crmnici)
Bez kontakta, ukočismo i ja i ona, branik skoro do branika. Ja isprepadan da me ova strašna aždaha ne oduva , a ona zapanjena da je neko uopšte imao smjelosti da se ispriječi ispred njenog Džipa. Pogledi nam se susretoše, a bolje da je nijesam ni pogledao. Prostrijeli me kano gorska strijela, krv mi se sledi u žilama, još kad prijeteći prekrsti ruke preko grudi - i to kakvih grudi! Ja isprepadan i pod stresom sagnem glavu prema menjaču, ubacim u rikverc, krenem nazad i valjda od te stresne situacije, umalo da udarim u zid od ograde na kojoj je bila pričvršćena tabla sa nazivom ulica „TARABOŠKIH JUNAKA“ .
Pogledam gore, a tamo...
Tabla obilježja ulice izgrebana i jadna i tužna i ružna i ... Sram ga bilo ko to učinje, ako srama ima!
Prvi put sam obratio pažnju na tu tablu. Oslobodih put za već pomenutu gospođu iz džipa, koja je stajala i očekivala da se slabiji skloni, i pravac kuća.
Koliko me je potresao dogadaj, još više me je potresla uništena ulična tabla!
Kući, već smiren, upitah šćer šta zna o Balkanskim ratovima , opsadi Skadra i Taraboškim žrtvama Crnogorske vojske. Iznenadih se da je imala neko skromno, ali osnovno znanje o tome.
Onda uzmem “pametan” telefon da izguglam zašto možda nekome smeta tabla “Ulica Taraboških junaka” , da je onako u besu, vidi se, iškraba.
Nađoh informaciju da je u opsadi Skadra izginulo najviše Crnogorskih vojnika u jednoj bitci, i to svih nacija i vjera - Crnogoraca, Srba, Bošnjaka (tada Muhamedanaca ili Muslimana), Albanaca , Hrvarta ili Pravoslavaca, Muslimana i Katolika.
Znam da tada nisu postojali : Komite, Tvrdoši, Četnici, Partizani, Balije, HOS-ovaci, UČK, LGBT, NVO, Štrumfovi i Gargameli i drugi, no je temelj vrijednosti Crnogorskog društva bilo čojstvo i junaštvo.
Da nikog ne zamaram istorijom, moj zaključak vezan za vandalsko oštećenje table: ovakvo nešto nije mogao uraditi nijedan pravi građanin Crne Gore, niti turista (bilo Rus ili ma ko), već da je to mogla uraditi jedino neka rogata domaća životinja - opšteg naziva stoka. Gledajući visinu na kojoj je tabla postavljena, najvjerovatnije je iz porodice “Papkara“, neko june koje je prosto ne znajući što radi „očešalo“ svoje rogove o ovu tablu, tablu u ulici koja ima privilegiju da nosi ovo ime u čast i zahvalnost prema preko 5000 poginulih Crnogorskih vojnika.
Ja sam „Sjevernjak“ i moji preci nijesu učestvovali u bitci za Skadar , već su vojevali u Crnogorskoj vojsci – Istočni Odred (prema Sandžaku i Metohiji), i građanin sam Bara od 2008. godine, doduše još uvjek podstanar, koji je često mijenjao adrese stanovanja, ali sam trenutno jako ponosan što baš živim u ulici „Taraboških Junaka“ !
I zato pitam javno “Kome smeta naziv i tabla Ulica Taraboških Junaka”?