Petak, 17. maj, mala sala hotela "Princes" u Baru, početak u 19 časova.

O djelu će govoriti autorka, Sonja Živaljević.
Objavljivanje ovog djela kao samizdat podržali su Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu Podgorice.
Izvodi iz recenzije :
Sonja Živaljević je pjesnikinja, prozni pisac, priređivač i urednik brojnih izdanja. Forma romana Metohija, goblen bez okvira, iako fragmentarnog tipa, bila je, sasvim razumljivo, neophodna za ono što je autorka ovoga puta željela (ili morala, iz duboke unutrašnje potrebe) da donese. Riječ je o zavičaju i izbjeglištvu, o balkanskom usudu seoba, ali i o najdubljim i univerzalnim egzistencijalnim pitanjima: strahu od smrti, suočavanju sa zlom, gubicima i bolom, o ljubavi, traganju za domom, smislu ljepote trenutka, prirode i života.
Živaljević ne bježi od svog pjesničkog nerva, dopušta da poetsko prožima kazivanje, jer sjećanje i uspomene prirodno teže stilizaciji, umekšavanju, poetizovanju. Takođe, ne uzmiče ni od mitološkog diskursa i fantastike, ali sve s mjerom i samo onoliko koliko je potrebno da osjetimo duh srednjovjekovnog Hvosna, bogatog manastirskog metoha, neispričanih priča Stefana Dečanskog, ili razumijemo neraskidivu vezanost za zavičaj Pećanaca rasutih širom svijeta krajem 20. vijeka.
Metohija, goblen bez okvira je istinita, topla i nježna priča o gradu kojeg više nema. Fokusirajući se na bolničku sobu u kojoj prelomne trenutke života dijele stara Albanka, lijepa Turkinja i osjetljiva 17-godišnja Crnogorka, autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog življenja - Jovanka Vukanović
Lirski pristup autora melem je koji sigurno ne može izlečiti bol prognanih, ali ga može olakšati, izvlačeći na površinu mirise, boje i zvuk ravnice, izvora Belog Drima, manastirskih tajni, starih dućana i slastičara, komadiće stakla u boji kroz koje dopire toplota za dušu - Petar V. Arbutina.