Jedini naš saveznik je Gospod.

NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 30. jula, na praznik Svete velikomučenice Marine – Ognjene Marije, Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Sasluživali su NJegovo preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski g. Teodosije, sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije raško-prizrenske, uz molitveno učešće vjernog naroda.

Nakon čitanja Svetog jevanđelja, besjedio je protojerej Siniša Šarenac, paroh pri Hramu Svetog Pantelejmona u Bijeljini (Eparhija zvorničko-tuzlanska), koji je kazao da smo slušajući današnja začala, čuli blagu i radosnu vijest, riječi Hristove koje su upućene ne samo jednom narodu i za jedno vrijeme, nego svim narodima i za sva vremena, riječi koje su uvijek nove i savremene.

“Čuli smo u Jevanđelju da je Hristos liječio, iscijeljivao i nahranio one koji su bili gladni, koji su išli sa NJim, ali čuli smo u drugom pročitanom Jevanđelju jednu prelijepu, najsmisleniju i najvažniju poruku, da je cilj hrišćanskoga života i svakoga čovjeka da spozna Hrista živoga Boga, Onoga koji je došao među nas, postao jedan od nas. Onoga koji je uzeo lik čovjeka na sebe i Onoga na koga svi pomalo ličimo. Svaki čovjek ima u sebi utkan taj dijelić božanstva koji je Hristos utkao u svakoga od nas pojedinačno, koji je zalog za vječnost, opredjeljenje za Carstvo nebesko”, besjedio je otac Siniša Šarenac, dodavši da je to zavještanje da budemo ljudi svetoga života, da budemo čestiti, da budemo gospoda hrišćanska.

Posebno je naglasio da su Adam i Eva razgovarali sa Bogom lično, licem u lice, ali tim svojim očima tada Ga nisu poznali, trebalo je da Hristos dođe među nas i da Ga spoznamo:

“Bitno je da čovjek teži, čezne da spozna živoga Boga, zato je potreban podvig i smirenje, koja je najljepša vrlina koju čovjek može da ima, to je krotost, ono jagnje koje se prinosi ovdje kao na zaklanje. Tako i mi treba u svome životu da budemo blagi, krotki i smireni da bi spoznali živoga Boga.”

Otac je potvrdio da svako vrijeme ima svoje breme te da nema čovjeka koji nema svoj krst, iskušenja… Ali kada imamo Hrista sa sobom, kada smo hristonosci, onda će sve biti kako treba i zato treba da molimo Gospoda da budemo sveti, dostojanstveni a biti svet, ne znači biti bezgrešan.

“Bezgrešnost nije mjera za svetost, svtitelji nisu bili bezgrešni ljudi, već su bili ljudi koji su čeznuli da žive životom Hristovim, da žive pokajanjem, vjerom, molitvom, da žive sveto, čestito i dostojanstveno. Zato, draga braćo i sestre, čuvajmo obraz kao najveću svetinju, onaj obraz (lik) po kome smo stvoreni, to je lik Hristov u nama, to je taj zalog vječnosti i kada se susretnemo sa Hristom samo ćemo ponijeti taj obraz Hristov i ništa više. I taj susret će da bude da li će nas Hristos poznati ili neće. To neće biti Strašni sud, nego radosni susret za svakoga koji voli Hrista i koji voli čovjeka, a ovdje na zemlji treba da se preispitamo i projavimo ko smo i šta smo, gdje smo i kakvi smo”, kazao je između ostalog bijeljinski paroh o. Siniša Šarenac.

Mitropolit Joanikije: Kad nam dođu braća i sestre sa KiM, za nas je to velika utjeha i ohrabrenje

Poželjevši dobrodošlicu gostima sa Kosova i Metohije, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da je velika radost dolazak Preosvećenog Episkopa Teodosija koji je sa svojim sveštenicima i svojim narodom sa KiM učestvovao u današnjem evharistijskom sabranju. Kazao je da je dolazak Vladike sa dobrim srpskim domaćinima sa KiM, kakvih nema u drugim krajevima, velika utjeha i ohrabrenje za sve nas jer su oni ostali kod svojih svetinja, kod svojih grobova, čuvajući svetu srpsku zemlju, čuvajući srpsko ime i prezime, posebno čuvajući svoje svetinje, njegujući pamćenje:

“To je svima nama veliko okrepljenje, a naročito u ovim teškim vremenima koja su iza nas, a i danas nisu bolja, a ne izgleda da će i u budućnosti biti lako. Ali kada nam dođu braća i sestre sa KiM, koji nose svoj krst i sa radošću svjedoče svoju ljubav i prema Crkvi i prema svojoj otadžbini, a posebno prema KiM, tome svesrpskome ognjištu, onda je za nas to velika utjeha i veliko ohrabrenje. I zato smo blagodarni našem dragom Vladici Teodosiju što je došao sa svojim sveštenicima i posebno sa svojim narodom da se poklone našim svetinjama, kao što mi veoma rado idemo na Kosovo i Metohiju da se poklonimo moštima Svetoga kralja Stefana Dečanskoga i svetim ćivotima koji mirom mirišu u Dečanima, Pećkoj patrijaršiji i u ostalim našim svetinjama. Dragi Vladiko, mnogo nam je drago, od srca i do neba ti hvala što si došao da nas ukrijepiš svojom ljubavlju i što si nam doveo braću, da se s njima vidimo i nasladimo bratske ljubavi. Amin, Bože daj, neka to bude tako i ubuduće.”

Vladika Teodosije: Mi gledamo u nebo i jedini naš saveznik jeste Gospod

Na ljubavi bratskoj zablagodario je Preosvećeni Episkop Teodosije:

“Hvala dragi Vladiko Joanikije, hvala vam što ste sa svojim sveštenstvom, monaštvom i sa vjernim narodom otvorili dveri svoga srca i sa ovolikom ljubavlju nas dočekali i primili. Došli smo, na prvom mjestu, da se poklonimo kivotu Svetoga Vasilija Ostroškog Čudotvorca, da se pomolimo u njegovom manastiru, da se susretnemo sa njim koji je za svog života mnogo puta dolazio u Pećku patrijaršiju, Dečane i zajedno sa Svetim Petrom Cetinjskim, i sa drugim svetiteljima iz roda našeg, dolazili su na naše slavno Kosovo i Metohiju i znali su da je Kosovo i Metohija naša zavjetna zemlja, naš temelj, osnov, bit na kome mi počivamo. Eto Božjom voljom i vašim blagoslovom, mi smo danas služili ovdje u Svetom hramu Svetog Jovana Vladimira, koga takođe slavimo i svakodnevno pominjemo. Oni nas spajaju i čine da budemo ono što treba da budemo.”

Zatim je Preosvećeni Vladika podsjetio da je Kosovo i Metohiju i naše svetinje, blaženog spomena naš divni Mitropolit Amfilohije doživljavao kao nešto najbliže, nešto što je najviše volio:

“A vi ste Vladiko, nastavili putem svog duhovnog roditelja i zato smo Bogu blagodarni i zato srećni i pored svih nevolja, i kod nas i kod vas ovdje, mi gledamo u nebo i jedini naš saveznik istinski, pravi, jeste Gospod. I hvala Bogu što je tako”, kazao je Vladika, ističući da neki koji žive pored nas i oko nas, traže saveznike i zaštitu i pomoć u narodima, u vladarima, u moćnim zemljama, ali psalmopojac David je rekao: Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka. A mi se uzdamo u živoga Boga i u NJegove svetitelje koji imaju veliku slobodu pred Prestolom Svevišnjega. I oni su naša zaštita i krepost i snaga i naša nada, da i onda kada svi misle da smo poraženi, da smo izgubljeni, onda se mi dižemo iz pepela, vaskrsavamo iz mrtvih, obnavljamo naše svetinje i pokazujemo da smo Božiji, da imamo savez sa živim Bogom.

Hvala vam za ova tri dana gdje su naši sveštenici, monasi i naši vjernici sa Kosova i Metohije, koji su vezani za naše svetinje, koji nam svakodnevno pomažu da ih održavamo, osjetili vašu ljubav i ovu radost koju ćemo ponijeti sa sobom. Tražimo, ištemo vaše molitve i ono što nam je želja da nam dođete, da i mi vas možemo ugostiti, primiti otvorenog srca, otvorivši širom dveri naše duše.”

Srpsko kulturno društvo „Slovo ljubve” odlikovano ordenom Svetog despota Stefana Lazarevića

Još jednom blagoslovivši sabrane Vladika Joanikije je podijelio i tu radost da uoči praznika Svetog Stefana Despota srpskog barskom Srpskom kulturnom društvu „Slovo ljubve” uruči visoko odlikovanje, orden Svetog despota Stefana Lazarevića. Ovaj orden Srpskom kulturnom društvu „Slovo ljubve” Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, na predlog NJegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorskog primorskog g. Joanikija, dodijeljuje u znak priznanja za samopregoran rad u obnovi svetinja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i istaknutu kulturno-prosvjetnu, dobrotvornu i misionarsku djelatnost, kao i veliki trud na očuvanju srpskog kulturnog i nacionalnog identiteta.

Na visokom odlikovanju je zahvalio Velimir Mijović, koji je na čelu ovog društva, ističući posebnu blagodarnost zato što su dobili orden Svetog despota Stefana Lazarevića po čijoj pjesmi društvo nosi ime i njega proslavlja kao svoga nebeskoga zaštitnika.

“Odlikovanje koje smo dobili je velika čast i podsticaj da nastavimo još više i jače da radimo na očuvanju srpskog nacionalnig i duhovnog identita. Ideja našega društva počiva na ljubavi prema Hristu Bogu, Crkvi Božijoj i prema bližnjima, kao i na požrtvovanosti, trudu i odricanju, jer ljubav sve prevazilazi. Učešće u obnovi naših svetinja i preobražaj naših duša počeo je prije 23 godine i za to vrijeme učestvovali smo na više od 1000 radnih akcija u obnovi naših crkava i manastira i organizovali više desetina kulturnih i humanitarnih događaja iz sopstvenih izvora. Vodilja su nam riječi apostola Pavla koji kaže: Dobročinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte; jer se takvim žrtvama ugađa Bogu”, kazao je gospodin Mijović i svoje obraćanje završio stihovima Svetog despota Stefana Lazarevića iz pjesme “Slovo ljubve”:

“Eda bi se opet sastavili,
i videli se opet,
ljubavlju se opet sjedinili
u samom Hristu Bogu našem,
Kome slava sa Ocem
i sa Svetim Duhom
u beskrajne vekove,
AMIN.”

Izvor:Mitropolija.com / Vesna Dević / Foto: Željko Drašković