Kako to izgleda u Crnoj Gori kad je neko nezaštićen i sam:

nekoliko puta su joj palili sijeno, uvodili pse lutalice u tor pa je znala za noć da izgubi po 30 ovaca, ubijali su joj goveda... Kad bi vi znali koja je to nesreća za seljaka, danima od tuge ne biste mogli zaspati...

Uspjeli su i kuću da joj zapale. Spava u autu, nema đe drugo.

A Slavka, mučenica, ne odustaje: ima 170 brava i 15 goveda. U jednoj humanitarnoj akciji napravljena joj je štala.

Čuli smo se juče: sad su se našli neki da joj nude balu sijena po 6 eura, iako je na tržištu 3-4. Nude joj i otkup stoke ali da plate kilo za ćikaru kafe.

Po odnosu društva prema marginalizovanim i nezaštićenim grupama ili ljudima jasno se vidi civilizacijski napredak. Mi smo od civilizacije uspjeli da usvojimo daljinski za televizor, auta i telefone. I dok god bude slučajeva kakvi su Slavka Adžović, ratnica i mučenica, bićemo daleko od humanog društva.

Nebojša Vasiljević dao je komentar:
Nije fora da joj se pomaže sa balama sijena, prodaće kravu, kupiće ga. Ovo je sistemski problem nacije koja se guši u nedostatku elementarne kulture i empatije. Mnogo je ovakvih slučajeva po Crnoj Gori dok se nacija zabavlja zastavama, mržnjom po socijalnim mrežama, političarima, popovima i izborima. Zaboravili smo na običnog čovjeka.