Objavljujemo sa zadrškom od tri dana...

1. aprila 2008, ekipa portala Bar Info (autor tekstova Željko Milović i webmaster Dragan Marović) napravili su najveću podvalu i zafrkanciju ikada u Baru - prvoaprilsku šalu. Taj je događaj ušao u anale barskog novinarstva, i mnogi se rado sjećaju ludog jutra kad su na sajtu objavljene nevjerovatne vijesti. Rado ga se sjećam i ja, iako sam i sam bio “target”,i imaju i tada i sada “like” od mene.Tada je portal Bar Info rađen kao zidne novine, svako veče su stavljane vijesti jedna ispod druge, a građani su ujutro čitali, nije bilo čitav dan aktivnih sajtova kakvi su danas Bar Info, Jedro i drugi...

Piše: Anto Baković

Jutro, 1. aprila 2008, napravilo je prava pometnju u Baru, posebno među novinarima, koji su bili zatečeni ekskluzivnim informacijama iz svog grada.

Urednik Bar Infa-Milović je sajt otvorio tekstom u kome je stajalo da je zemljište na kome se nalazi Dvorac kralja Nikole prodato engleskoj preduzimačkoj kući za nevjerovatnih 4.500 eura po kvadratu. “Po dogovoru koji je sklopljen između crnogorske vlade i princa Nikole II Petrovića, novac dobijen od prodaje ovog više nego ekskluzivnog objekta biće podijeljen po principu 70 prema 30 odsto, s tim da će sredstva namijenjena državi ići u poseban Investicioni fond kojim se finansira krak autoputa Bar – Boljare kroz barsku opštinu”, stajalo je.

Ređale su se vijesti:

- Internacionalna gej i lezbijska Asocijacija (ILGA) otvara svoju kancelariju u Crnoj Gori, najvjerovatnije u Baru ili Budvi.

- U rejonu sela Zupci, prilikom širenja bunara pronađen je dio kamenog kipa etrurskog boga plodnosti Blohtusa (sa izjavom mještanina: “Kramp je udario u nešto tvrdo. Mislio sam da je u pitanju ’živa stijena’, i da ću morati koristiti dinamit. Razgrnuo sam zemlju, i imao što da vidim – komad stopala, dvaput veći no ljudski”).

- Počinje štrajk u Foto Studiju Petović, čiji radnici tijelima blokiraju parking i ulaz u radnju.

- Ulovljena je otrovna “riba guja” između Bara i Ulcinja (u nastavku je bila i izjava ribara kako ju je ulovio, ali i stručno objašnjenje: “Ovaj ‘lesepsijanski migrant’ je u barsko priobalje došao iz Crvenog mora, latinskog je imena Mucualis Rubeargentum Sokotrisis, i kod nas još nije zabilježen. Ova riba ubija druge stanovnike mora ispuštajući oblake sluzi ka plijenu, i daleki je rođak naše ribe škarampoč”).

- Ponovno aktiviranje rock grupe “Ružin trn”, koji su, zahvaljujući bivšem članu Chriss Nicholsu, ušli da snime materijal za CD “Cvijet koji ne vene” u engleskom studiju “Blackstone”.

- “U rovovskom boju za ulazak Drugu crnogorsku ligu počinje se primijenjivati ‘teška artiljerija’. U mrtvoj trci OFK ‘Bara’ i ‘Mornara’, na pomolu je nova senzacija. Naime, proslavljeni francuski fudbalski reprezentativac Christian Karembeu, po svoj prilici, obući će dres ‘Mornara’, i tako biti glavni adut u proljećnom dijelu sezone. Spektakularni transfer posljedica je nedavnog razgovora sa vrhom lokalne uprave” – bila je vijest koja je izazvala najviše interesovanja, sigurno zato što je bivši francuski fudbaler nakratko prije toga boravio u Baru, ali sasvim drugim povodom, što je pokrenulo čaršijske priče.

Četvrti u nizu , tekst koji sam preskočio, bio je “o meni”, a ja sam tada, kao predsjednik NVO “Mediteranski centar fotografije” bio stalni saradnik “Bar Infa”,I radio projekat “ Omnia vita ex mare”’-veoma poznat I podržavan od medijske javnosti.

Za mene je napisano da sam dobitnik uglednog regionalnog priznanja “Zlatna školjka” za doprinos očuvanju mediteranske baštine, i to od strane francuske ekološke organizacija “L’ Equip Meditteran”, u konkurenciji 70 eko-projekata iz 7 zemalja, u znak potvrde dugogodišnjeg uspješnog rada u nevladinom sektoru. “Bakoviću će nagrada od 6.000 eura, plaketa i virman za putovanje po Mediteranu, biti uručeni 1. septembra u Nici”, pisalo je, a na reakciju prijatelja (i trotera i džabaša), naročito zbog onih 6.000 eura, nisam dugo čekao. Išao sam prema barci, kroz marinu, kad su me zaskočili sa navaljivanjem da častim, i ako još nisam znao zašto. Nije da se nisam i ja obradovao u prvom trenutku, mada mi nije bilo jasno gdje su to oni iz Bar Infa vidjeli objavu, a ja je nisam dobio na kućnu adresu, no mislio sam, oni gledaju te strane sajtove. Tek kad sam Željka dobio na telefon, i on mi sve objasnio, potvrdile su se moje sumnje da je riječ o prvoaprilskoj šali, ali džabe, već je cio grad brujao i o mojih 6.000 eura. 

Poseban tekst bi se mogao napisati o reakcijama na ovaj štos Bar Infa iz 2008. godine, ali je dovoljno reći da se 99% grada primilo na vijesti prvoaprilske, da su neki jurili u katastar da provjere na koga se vodi Dvorac kralja Nikole, da su Petoviće zvali prijatelji iz Amerike čudeći se “kako ovi štrajkuju a imaju i od tice mlijeka”, da je jedan dnevni list prepisao tri izmišljene vijesti i objavio ih u sjutrašnjem izdanju jer dopisnik nije stigao da se čuje sa Bar Infom, a da su njih dvojica spriječili još mnoge novinare da isto to urade, da je o ovom pravom novinarskom podvigu opsežnu reportažu objavio najugledniji balkanski list - “Politika” – autora Milana Vujovića.

Koliko je ovaj novinarski poduhvat bio brižljivo pripreman, pokazuje i to da su sve lažne vijesti bile vrlo blizu mogućem scenariju i razmišljanju običnog čovjeka, a i teme koje svakog interesuju. Milović je, pored osnovnog teksta, u članke unio i intervjue sa akterima da bi bilo još uvjerljivije, a sve priče ilustrovane su izuzetno uspjelim fotografijama web mastera Dragana Marovića, naročito ona o ribi. Sve je izgledalo toliko realno da niko nije pročitao sitna crvena slova na dnu stranice: “Svi tekstovi u prvoaprilskom izdanju Barinfa su izmišljeni. Aprililili…”. 

Iako je sve bilo zezanje i šala, Bar Info je tada dokazao da su internet mediji napravljeni na isti način - vidiš bomba naslov i ne pročitaš sve, zauzmeš stav a onda shvatiš da si progutao udicu.

Dokazano u praksi kako je dovoljno nešto dobro napisati ,danas kažu i spinovati, da da se mnogi prime i sve može da prođe, bez provjere i razmišljanja je li to istinito.

A treba čitati do kraja, raširiti sliku, a ne uzeti naslovnicu kao gotovu stvar, mada mnogi na to najčešće zaboravimo.

Danas kao urednik Jedra,shvatam kako to jaku moć Urednik ima, da na tren napravi pomutnju puštajući u javnost politički tempiranu, sračunatu ili neku spinovanu vjesti ili bilo koju drugu. Naravno,kao uredniku Jedra to mi ne pada ni na kraji pameti, a ova šala, i sami vidite kako je prošla kao najveća zbilja 1. Aprila 2008 godine.