Dvorište barske Gimnazije čeka na pravu reakciju i vraćanje barem dijela šarma koji je imalo prije sulude akcije sječe čempresa.
Ako se prethodna državna vlast povukla iz dvorišta ostavljajući pustoš i odustala od gradnje vrtića u centru grada, i kao u inat nije pokretala bilo kakvu inicijativu za sređivanje terena koji se nalazi između dvije škole, od nove se već očekivala reakcija, barem u simboličnoj nadoknadi za iskru pobune koja je na nekoliko mjeseci ujedinila građane Bara. A, onda su se ti novi od prvog dana uhvatili u klinč jedni sa drugima, pa su onda dijelili radna mjesta šakom i kapom po dubini, širini, po rođačkim i stranačkim aršinima, skoro kao imitirajući one stare, pa su imali i pametnija posla od sređivanja jednog običnog školskog dvorišta. Ili ipak nije obično...
Dvorište gimnazije je u nekoliko mjeseci 2018.i 2019. bilo mjesto koje je trebalo i moglo da nauči političare kako treba da izgleda Crna Gora, kako se treba ponašati u formiranju pravog političkog društva u njoj.
Sve je tada počelo demonstracijom onoga što je bio DPS. Sila, projektovanje za svoj groš, i po mjeri građevinskih tajkuna, okrutnost prema prirodnim resursima, zanemarivanje mišljenja onih kojima je prostor namijenjen...Kakav su samo "blic krig" izveli oni zloupotrijebljeni radnici, kada su u cik zore posjekli stotinjak stabala. Po direktivi DPSa, u vrijeme dok su ljudi na odmorima, djeca na raspustu, iza leđa onih koji su svojim tijelima tada branili čemprese ..
Trebalo je tada shvatiti da je borba za gimnazijsko dvorište model kako se treba boriti za Crnu Goru, ali izgleda da je i ta borba svima bila potrebna samo dok je trajala i samo dok se iz nje mogla izvlačiti korist. Eto i sada vraćanjem na “mjesto gdje je sve počelo” Demokrate traže svoje mjesto na političkom nebu Bara. To nije mjesto gdje je nešto "samo njihovo" počelo. To je možda mjesto gdje se narod probudio, ali svakako, bez cilja da se neko od pojedinaca promoviše u političke svrhe, podrži ovu ili onu partiju, i na kraju-predstavi ovu borbu kao partijski pokret. Na tim protestima nekoliko hiljada Barana, svih uzrasta i članovi svih partija, kao i onih koje politika u vidu članstva, ili simpatija prema partijama ne interesuje, reklo je što misli o dps, ali i o svakoj drugoj organizovanoj političkoj partiji koja je možda željela prigrabiti zasluge za proteste.
A, na kraju, što su "partneri iz parlamentarne većine" uradili za proteklih skoro godinu i po? Dvorišta se nijesu sjetili. Ili jesu, sada kad je u toku nova borba za vlast(a to je najbitnije zar ne)? Gdje je projekat uređenja dvorišta, gdje je bar pokušaj da se poprave stvari?
Bolje bi bilo da su u onoj čistki profesora sa mjesta direktora škola, razmislili ko sjedi na mjestu sa kojeg se i sa republičkog i lokalnog nivoa moglo upravljati dvorištem.
Dvorište je gore nego kad je formirana nova vlast, čempresi nijesu ni jednom zaliveni od kad su novi imali priliku da učine nešto. Sada će da mašu zastavama( i to onim koje im baš ne stoje)i drže govore o pobjedama, a podjele će biti sve dublje, dvorište i dalje pusto i tužno, a čempresi i dalje žedni.
Nažalost, nijesu shvatili da je boravak predstavnika partija nove većine onda, na protestima, a i predstavnika ostalih političkih partija, trebalo da se zadrži na nivou uloge običnog građanina, a ne kao člana bilo koje partije. Povratak na mjesto događaja sa zastavama u rukama bio bi samo instrument da se dvorište i čempresi zloupotrijebe u korist jačanja pozicija pred bilo koje izbore.
Koliko je resorno ministarstvo uopšte imalo pojma kako izgleda dvorište najbolje se moglo vidjeti na primjeru ministarke koja je na godišnjicu sječe čempresa u dvorište došla u cipelicama sa visokom štiklom, toliko dobro poznajući teren. A o njenom datom i neispunjenom obećanju vezanom za dvorište neka brinu oni koji su je najduže podržavali.
Dvorište i čempresi nijesu tekovina bilo kojih DEMOKRATA, URE ili DF, već svakog od onih bezmalo 3000 građana, i naravno, svakog od vas i nas personalno. To što su se demokrate "prve sjetile" nije opravdanje za zloupotrebu dvorišta.
Bilo je pokušaja da se od djelova Čempresara napravi politička priča, ali bi to pod tim imenom bilo nemoguće bez potpisa svih onih koju su to ime zaslužili. Pojedinačna angažovanja članova tog, može se slobodno reći, pokreta, ne nose sa sobom i pravo na korištenje "tekovina" čempres revolucije, pogotovo ne, ako neka stranka, bilo koja da je u pitanju, to pokušava sebi pripisati i preuzeti zasluge.
Ne, nije to obično dvorište, pogotovo ne neko komšijsko, o kome neko drugi treba da vodi brigu. To je mjesto gdje se moglo dosta toga naučiti, ako je ikoga od partijskih subjekata za to dvorište ikada i bilo briga