Društvo koje isključuje osobe sa invaliditetom je društvo sa invaliditetom
Povodom “Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom”, koji se obilježava svake godine 3. decembra, Caritas Crne Gore realizuje zajedničku regionalnu kapmanju sa još šest zemalja jugostočne Evrope u okviru projekta SOCIETIES 2. Kampanja nosi naziv “Svijet može da čeka, ali inkluzija NE”, a za cilj ima unaprijeđenje položaja osoba sa invaliditetom, kao i podizanje svijesti javnosti o potrebama osoba sa invaliditetom i važnosti socijalnog uključivanja.
Projekat SOCIETIES 2 sprovodi konzorcijum organizacija civilnih društava iz zemalja jugoistočne Evrope i Italije, predvođeni mrežom Caritasa, a finansira se od strane Evropske unije. Partneri na projektu iz Crne Gore su Caritas Crne Gore i Udruženje praplegičara Bar. Kroz projekat je razvijen i Program malih grantova, kojim je finansirano ukupno devet projekata iz cijele Crne Gore, koji će se takođe pridružiti aktivnostima kampanje usmjerenim ka obezbijeđivanju bolje budućnosti osobama sa invaliditetom.
Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, jedan je od najistaknutijih datuma u kalendaru kada svi treba da se prisjetimo značaja inkluzije kao jednog od suštinskih svojstava razvijenog društva, odnosno društva zasnovanog na poštovanju različitosti, humanizmu, socijalnoj pravdi i društvu jednakih mogućnosti za sve, bez obzira na njegov identitet ili invaliditet.
Zemlje zapadnog Balkana dijele slične izazove i mogućnosti na svom putu prema građenju socijalne države. Zemlje u našem regionu ne ulažu dovoljno sredstava u usluge socijalne zaštite . Uprkos svojoj neospornoj i nezamjenljivoj stručnosti u oblasti invaliditeta, organizacije civilnog društva nisu dovoljno podržane i nisu adekvatno uključene u procese donošenja odluka. Ovo kompromituje klimu javnog dijaloga i kvalitet zakona i političkih dokumenata.Većina usluga koje pruža civilni sektor su u riziku od zatvaranja, zbog stalnog nedostatka finansijske održivosti. Proces deinstitucionalizacije ne teče odgovarajućim tempom, a za one koji napuštaju institucije potrebno je staviti na raspolaganje adekvatna sredstva uslugama u zajednici kako bi mogli da vode potpuno samostalan život.
Inkluzivno obrazovanje sa dobrim resursima, jednake mogućnosti stručnog usavršavanja i zapošljavanja i veće učešće osoba sa invaliditetom u političkom i javnom životu neka su od ključnih pitanja na čijem rješavanju bi trebalo raditi. Pored navedenog, pandemija izazvana virusom COVID-19 dodatno je uticala na kvalitet života desetina hiljada osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Nažalost, društvo nije preduzelo odgovarajuće mjere za ublažavanje tog uticaja.
Naklanost gotovo svih zemalja Zapadnog Balkana Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, kao i njihova politička posvećenost što skorijem ulasku u EU, nameću potrebu da vlade preduzmu značajne korake kako bi se unaprijedio život osoba sa invaliditetom širom regiona. Zakoni moraju biti praćeni njihovim punim poštovanjem i njihovom primjenom, a postepena reforma javnih finansija se treba posmatrati kao ključni faktor za bolju budućnost osoba sa invaliditetom.
Da su dostignuća moguća kada ima političke volje za promjenama potvrđuju nam pozitivni primjeri uspješne primjene zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, kao i dobra saradnja između sektora za pružanje socijalnih usluga i centralne i lokalne samouprave na Kosovu. Shodno tome, primjere dobre političke volje moramo širiti kroz cijeli region.
Vrijeme je da Zapadni Balkan uđe u grupu zemalja sa naprednim društvenim standardima, čak i na račun sporijeg ekonomskog razvoja. Napredak bez inkluzije je iluzija.
