Miranović: Mali format nas poziva da usporimo i obnovimo iskustvo pažljivog gledanja
Reprezentativna izložba pod nazivom „Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26“ otvorena je u okviru likovnog segmenta „Barskog ljetopisa“, selektora Gorana Ćetkovića. Festivalska publika je pokazala veliku zainteresovanost za grafičku umjetnost i radove brojnih izlagača iz zemlje i svijeta predstavljenih u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“.
Autorka projekta je red. prof. mr Vesna Bošković, a izložbu je otvorila dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka.
Miranović je kazala da ova izložba, u vremenu brzih mobilnosti slika koje jedva uspijevamo registrovati, traži od nas upravo suprotno: da usporimo, priđemo bliže i obnovimo iskustvo fokusiranog pogleda / pažljivog gledanja. Prema riječima Miranović, mali format ovdje nije umanjena verzija „velike“ umjetnosti, nego posebna disciplina pogleda – prostor koncentracije u kojem svaka linija, tekstura i praznina dobijaju na intenzitetu. Pred ovim radovima, kazala je Miranović, posmatrač ne ostaje na „bezbjednoj“ udaljenosti, već im, naprotiv, mora prići i ući u njihov intimni prostor.
„Konceptualno, kompleksnost postavke zahvata širok vremenski i stilski raspon. Izložba ne nudi jedinstvenu priču, već uspostavlja dijalog između istorijskog nasljeđa grafike, reprezentativnih ostvarenja umjetnika druge polovine dvadesetog vijeka i savremene selekcije od sto dvadeset radova. Dati raspon predstavlja značajnu vrijednost ove postavke, istovremeno i osoben kustoski izazov. Umjesto linearnog razvoja, pred nama se otvara svojevrsni atlas grafičkog mišljenja: od matrice i ručnog otiska do digitalne slike; od ekspresivne figure do geometrijskog znaka; od naracije i simbolike do gotovo potpunog uzmicanja/povlačenja predstaljačkog u trag, znak, ili/i prazninu“, navodi dr Miranović.
Naglasila je da Istorijsko, kulturološko sjećanje seže u kraj XV vijeka i podsjeća na čuvenu štampariju Crnojevića i viševjekovno grafičko iskustvo na ovim prostorima, te da ono uspostavlja dublju genealogiju slike umnožene otiskom na prostoru Crne Gore, koja je od samih početaka bila mjesto susreta različitih kultura i tradicija. Ova izložba, ističe Miranović, nastavlja takvu logiku razmjene arteficijalnih iskustava/susreta. Njeno internacionalno obilježje ne počiva samo na geografskoj diferencijaciji učesnika, već, prije svega, na interkulturalnom dijalogu – razmjeni jezika, žanrovsko-stilskih promišljanja i generacijskih iskustava.
Podsjetila je da se u djelima iz fonda Narodnog muzeja Crne Gore, iz poklon-zbirke Boža Biškupića, jasno prepoznaje snaga jugoslovenske grafičke škole, ali i izrazite individualne poetike. Posebne cjeline su, istakla je Miranović, posvećene francuskoj grafičarki Astrid de la Forest, Vladimiru Veličkoviću i Miodragu Dadu Đuriću čiji ciklus Bifon (24 grafike) predstavlja svojevrsan bestijarij hibridnih bića, kojima čudovišnost nije izuzetak, već moguća istina tijela i svijeta – slika civilizacije koja se neprekidno/kontinurano reprodukuje i raspada.
Miranović u svom kritičkom osvrtu ističe da, prema onome što savremena selekcija pokazuje, grafika danas nema dominantnu tehniku, niti jedinstvenu estetsku, pa bakropis, akvatinta, suva igla, linorez, drvorez, serigrafija i slijepi tisak ravnopravno stoje uz digitalnu grafiku, kombinovane postupke, mokulito, plutotisak i pigmentnu foliju.
„Više se ne postavlja pitanje koja je ʼautentičnijaʼ – tradicionalna ili digitalna grafika, već, da li je izabrani postupak nužan za značenje rada. Najuspjelija djela u postavci upravo su ona u kojima tehnika nije puka demonstracija vještine, već aktivni nosilac ideje“, ustvrdila je Miranović dodajući da, kao i u svakoj široko postavljenoj međunarodnoj selekciji, kvalitet radova na izložbi nije potpuno ujednačen, već da se uz radove visoke formalne i konceptualne preciznosti nalaze i oni koji ostaju na tragu skice, dekorativnog znaka ili vizuelne dosjetke. Međutim, smatra Miranović, ta neujednačenost daje osoben šarm i atraktivnost postavke, pokazujući stvarno stanje savremene grafike – medija koji istovremeno čuva disciplinu zanata, pregovara sa digitalnom tehnologijom, preuzima jezik popularne kulture i traži nove načine govora o tijelu, prostoru, ekologiji, sjećanju, politici i identitetu.
„Značaj ove izložbe“, kazala je dr Miranović, „nije u tome što nudi određenu/konačnu definiciju grafike, već što pokazuje da takva definicija danas više nije moguća, niti je potrebna. Grafika opstaje upravo zato što se mijenja, što u svakoj tehnološkoj transformaciji/inovaciji čuva ideju traga – trag ruke, matrice, pritiska, reza, greške, ponavljanja ili digitalne intervencije.“
Miranović zaključuje da su pred posjetiocima djela malih dimenzija, velikog raspona i da podsjećaju na to da pažnja ne predstavlja samo način percipiranja/gledanja, već i oblik otpora površnosti i brzini savremene vizuelne kulture.
„Priđite ovim radovima bez žurbe, zadržite se pred njihovim različitostima/razlikama i dopustite da vam se pojedini od njih približe/otvore zarad uzajamnog, postepenog otkrivanja“, poručila je, otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović.
Izložba „Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26“ otvorena je do 6. avgusta, saopšteno je iz JU Kulturni centar Bar
