Na jednom od najjepših komada barske obale i ovog ljeta za večernji muzički program ponajviše brine bend koji se ne slučajno zove Akademija. Bardovi r‚n‚r svike drže tempo tri noći nedjeljno u Azuru a od nedavno su dobili svoj termin i u Kraljevskom baru. Istina u reduciranoj verziji (nastupaju samo vokali Gavro ugrinović Gajo i Božidar Čiča Gagović) ali i sa drugačijim sadržajem i jednim scenografskim detaljom koji nastupu daje poseban čar.
„U Azuru smo na dežurstvu već 11 godina, u našem prepoznatljivo žestokom izdanju, koje odgovara nadaleko poznatom rok profilu ovog kafea. Kraljevski bar odlikuje drugačija atmosfera i tu smo odabrali formu koja odgovara gostima ovog kafe restorana koja voli nešto tiši i intimniji ambijent. Nastupamo Gajo i ja, svakog ponedjeljka, a na repertoaru nam je ex YU muzika, pop,rok i evergrini. Naravno uz podrazumijevajuću improvizaciju koju nosi svaka živa svirka a naročito ove u ambijentima kakav ima Kraljevski bar“, priča za Jedro Božo Gagović.
Posebnu draž nastupu u Kraljevskom baru daje jedan scenski efekat – Božo i Gajo sviraju i pjevaju u dresovima košarkaša Mornara.
„Pošto je vlasnik bara šef stručnog štaba KK Mornar Đoko Pavićević, uoči prvog nastupa dobili smo od njega na poklon dresove našeg najdražeg sportskog kluba. Obukli smo dresove i u njima odsvirali noć, dajućinastupu i lokalpatriotski naboj koji se, vidjeli smo, dopao i gostima sa strane“, kaže Božo.
U dresovima Mornara, Gajo i Božo nastupaće i tokom narednih nastupa u Kraljevskom baru koji su na programu svakog ponedjeljka.
„Tako smo planirali, ali pod jednim uslovom – da dobijem veći dres. Kada sam dobio ovaj, pitao sam Đoko koliki su mu to centri kad meni od 190 i koji cm kusur stoji kao steznik. Mada, iz navijačkog uglai drago mi je što nije angažovao igrače čiji bi dresovi meni bili potaman“, priča Božo kroz smijeh i dodaje da je od strateg Mornara dobio obećanje da će pred sledeći nastup dobiti trenažnu majicu koja će mu obezbijediti neophodnu komociju za svirku. Na kraju razgovora za Jedro, Božo u svom stilu dodaje:
„Ovo mi se mnogo dopada, kad tokom čitave nedjelje ne moramo da izbijamo iz Bara i nosamo se sa opremom. Volio bih kad bi ovaj aranžman trajao decenijama. Između Kraljevskog bara i Azura ima cirka 100 metara, ambijnti su nevjerovatni, publika takođe. Na toj smo štrafti svi odrasli. T je onaj osjećaj kad igraš na domaćem terenu“, zaključio je Božo.
