Književnik, Balša Brković promovisao je na „Ljetopisu“ svoju posljednju zbirku poezije „Crno igralište“, koju je 2017. godine objavila Izdavačka kuća „Nova knjiga“.

Moderator promocije održane na platou ispred „Knjaževe bašte“ bio je Aleksandar Bečanović.
„Crno igralište“ je prva Brkovićeva zbirka poezije, nakon one objavljene prije 17 godina – „Dvojenje“. U međuvremenu, objavio je nekolika romana i knjigu priča. Pauza koju je napravio u izdavanju poezije, smatra, i nije bila pauza u pravom smislu te riječi. Pjesnika koji vjeruje u presuđujuću moć stiha, poezija ne prestaje da preokupira nikada, pa ni onda kada stvaralačke potrebe pisca zadovoljavaju druge forme i žanrovi.
Naprosto je to bio drugačiji ritam. Ja se držim stava da prozu pišem kad ja to hoću, a poeziju samo kad ona to hoće. Ja i dalje, očito, spadam u one pjesnike koji vjeruju u gotovo mističku auru poezije, budući da je to jedna od onih duhovnih disciplina koja predstavlja prostor samorefleksivnog jezika, onaj prostor u kom jezik sam sebe opservira i opaža. Čini mi se da je ona uvijek važna. Držim da ljudi imaju potrebu za poezijom, ali žive vrijeme u kome je ona potisnuta u neki drugi plan. Ali, pjesnici treba da rade svoje, pa će to vjerovatno jednom biti drugačije, kazao je Brković.Za promovisanu zbirku kazano je na promociji da je duboko konceptualna i da predstavlja, u jednom svom sloju, jednu vrstu autorovog „danteovskog istraživanja sebe, svoje poezije i svijeta oko sebe“. Tako „Crno igralište“ iščitavamo kao svojevrsnu metaforu suštine našeg bića, načina postojanja i bivanja, sagledavanja prostora i vremena, u njihovoj sveobuhvatnosti, ali i pojedinačnim pojavnostima.

To crno igralište jednako kao metafora važi, koliko za kosmos, toliko za ljudsku dušu. Svi oni prostori u kojima se mi na neki način presudno potvrđujemo su naša velika igrališta. A to što su ona na neki način crna govori, u suštini, koliko smo osuđeni da ponekad tragamo za istinom u mraku. To jeste poenta poezije. Znate, nauka vam saopšti istinu do koje se dođe u postupnom i razložnom nizu otkrića koja guraju jedno drugo; a umjetnost je eruptivna, drugačija. Ima drugačiju i genezu i cilj, i u tom smislu smatram da je svako vrijeme, vrijeme za veliku umjetnost. Ovo vrijeme ima neke svoje probleme, a možda je baš to razlog da umjetnost ovog vremena bude velika i zanimljiva, dodao je autor.

Nakon ovog poetskog poduhvata, Brković se vraća prozi, najavljujući novi roman do kraja tekuće godine, koji je trenutno njegova jedina stvaralačka preokupacija.