Dugo najavljivana premijera predstave „O miševima i ljudima“ u režiji jednog od najznačajnijih reditelja današnjice, Dina Mustafića, odigrana je 23. jula na sceni u Starom Baru, u okviru 31. izdanja „Barskog ljetopisa“.

Predstava, rađena po istoimenoj noveli Džona Stajnbeka, koprodukcija je „Ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica.
Stajnbekovo djelo je smješteno u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi. Njegovi likovi pripadaju obespravljenoj radničkoj klasi i slika su siromaštva i teškog života najnižeg sloja ljudi. Glavni junaci, Džordž i Leni, dva su prijatelja koja radeći mukotrpno na farmama, pokušavaju naći svoj komad zemlje, dom, znak sopstvene slobode. Osim teme socijalne pravde, ovo je i priča o prijateljstvu, snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni.
Mi smo željeli da sve te tematske linije sačuvamo u našoj inscenaciji. Dakle, željeli smo da sačuvamo tu jednu apoteozu prijateljstvu, čovjekoljublju, jednoj nježnosti, brizi koju iskazuju dva glavna junaka jedan za drugoga. Sa druge strane, bila nam je vrlo bitna socijalna komponenta, jer svi likovi na neki način prave atmosferu tog svog nedorečenog, neiskazanog sna, a to je da negdje postoji taj neki drugačiji, bolji svijet, mnogo pravedniji od onog koji žive. Ta egzistencijalna tjeskoba, ta muka, depresija, samoća i tišina koja ih ophrvava i lomi im kičmu su nam bili bitni kao emotivna i idejna čvorišta predstave, kazao je reditelj nakon premijere.
Pozorišna interpretacija priče „O miševima i ljudima“, zahvaljujući jasnoj, usredsređenoj, humanistički orijentisanoj, rediteljskoj viziji Mustafića, može se čitati u arhetipima, odnosno u kontekstu najuniverzalnijih ideja ljudske prirode i života, ne odmičući od vrlo konkretno definisanog hronotopa koji Stajnbek svojim klasikom zadaje. Dramaturgiju i dramatizaciju predstave potpisuje Stela Mišković. Njen rad na Stajnbekovom tekstu i već gotovom dramskom predlošku koji je napisao, podrazumijevao je dominantno intervencije u vezi sa razvijanjem likova.
Taj tekst već sam po sebi nosi određenu dozu savremenosti i više je pitanje našeg čitanja, nego dramaturških intervencija. Ali ono što jeste bilo potrebno uraditi, u odnosu na Stajnbeka, je da se jedini ženski lik izmjesti iz mizoginijie u koju je bio smješten, samom činjenicom da ona nema ni svoje ime, već je nazvana Karlijevom ženom. Mi smo joj dali ime i snove na koje ima pravo. Ostale intervencije su se ticale sporednih likova koji nisu imali zaokruženu dramaturšku liniju, kojima smo dali njihove lične drame. Cilj nam je bio, u svakom smislu, da nijedan lik ne bude samo puka funkcija, već zaokružen od početka do kraja, objasnila je Stela Mišković.

Džordž je tako čestit i dobar čovjek okrenut realnosti i egzistencijalnoj borbi, dok je Leni, krupan i snažan muškarac sa smetnjama u razvoju.Tragika njegovog lika je u sudaru snage odraslog čovjeka i plemenitog uma i nevinosti djeteta.
Gradeći Lenijev lik nismo nužno kretali od pretpostavke da je osoba sa smetnjama u razvoju. Pošli smo od tačke da on ima svijest djetata, iako je u tijelu prilično jakog muškarca, koji pritom nema kontrolu nad svojim postupcima. Za razliku od drugih uloga i procesa u kojima se bavite motivom lika, onoga što on želi, odnosima sa drugima, kod Lenija je sve jasno i izrečeno. Ono što je bilo teže naći je taj njegov entuzijazam. Ja sam ga našao u tom prihvatanju svih, kazao je Miloš Pejović koji tumači ulogu Lenija.
I on, kao i Džordž, bori se sa otuđenošću i usamljenošću koja im je obojici nametnuta. Zato su način da se izbore sa istim, našli u suživotu, prijateljstvu, sanjarenju boljeg i ljepšeg svijeta i međusobnoj brizi.

Ideja interpretacije Džordžovog lika je da drugi zapravo prvi, što je veliki izazov za savremenog čovjeka, koji je egocentričan. To je ideja o tome šta ja mogu da uradim za drugog. Drago mi je da sam se suočio sa tom idejom kroz ovaj komad i lik, jer to je težnja vrlini. Džordž je danas svak onaj ko je nesebičan da se za drugoga, da povuče za onoga koji ne može. Svako od nas je Džordž kad uspije to da uradi, kad uspije da se da za drugog, istakao je Mišo Obradović, koji je igrao upravo Džordža.
Ostale uloge u komadu tumače: Branko i Pavle Ilić, Dejan Đonović, Marija Đurić, Božidar Zuber i Vule Marković. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Lina Leković, dok je muziku komponovala Tamara Obrovac. Nakon premijere, igraće se i reprize i to 24. i 25. jula, kao i 06. avgusta