Plato ispred Dvorca kralja Nikole u subotu, 23. juna bio je pun Barana i gostiju grada koji su željeli da čuju zvijezde operskih scena, koje su premijerno nastupile u našoj zemlji.
Sopran Federika Vitali, tenor Remus Alazaroae i bariton Florin Estefan, nastupili su u okviru večeri „Opera gala“, kojom je otvorena regionalna muzička subotnja scena „Barskog ljetopisa“.
Riječ je o umjetnicima koji su svoje karijere operskih pjevača izgradili na nekim od najprestižnijih evropskih i svjetskih operskih scena. Nastup na „Ljetopisu“, ipak, za njih je predstavljao novi izazov.
Nema baš velike razlike između nastupa na ovakvom festivalu i na velikim svjetskim scenama. Ipak, ovo je malo izazovnije, jer vam je publika bliža, pa možete da ih vidite i zaista blisko osjetite njihove reakcije, nisu na distanci kao u teatru recimo. Stoga, ovdje, na otvorenom, teže je nego u pozorištu. U isto vrijeme, veoma je lijepo i interesantno iskustvo. Ja sam zaista uživao. Mogao sam da osjetim toplinu publike koja je pokazala da im se dopao naš nastup. Zato ohrabrujem grad da pravi još više ovakvih aktivnosti, kazao je rumunski bariton, Florin Estefan.
Umjetnici su izveli, kao solisti ili zajedno, neke od najpoznatijih arija Verdijevih, Pučinijevih, Donicetijevih opera, kao što su: „Madam Baterflaj“, „Trubaduri“, „Rigoleto“, „Traviata“ i dr. Osim što su demonstrirali kvalitetno vokalno izvođaštvo, pokazali su da opera nije samo pjevanje, već sveobuhvatna, sinkretička umjetnost.
Da bi neko bio dobar operski izvođač, prije svega mora biti dobar tumač, dakle, ne samo pjevač već i glumac. Ono što ljudi koji nisu bliski operi ne znaju, i treba da shvate je da je ona jedna sveobuhvatna umjetnost jer okuplja više branši i umjetnosti u jednu – glumu, pjevanje, scenografiju, koreografiju... To je, prosto, umjetnost koja okuplja mnoge druge, objasnila je Federika Vitali, iza koje su brojne uloge u operskim predstavama i brojne nagrade.
Remus Alazaroae, rođen u Temišvaru, prvo je bio instrumentalista. Naime, nakon višegodišnjeg, uspješnog muziciranja na oboi, svoju karijeru preusmjerio je na opersko pjevanje, po kome je danas prepoznatljiv.
Veoma mlad sam postao član operskog orkestra i imao sam priliku da čujem veliki broj pjevača. Tada sam rekao sebi: mogu ja to bolje. Naravno, to nije bilo tako lako. Trebalo je uložiti 12 godina pripreme i rada da bih prešao u tenore, što je sasvim drugačije u odnosu na sviranje na oboi. Zahtjevnije je i rizičnije. Dok pjevate, kao da ste sasvim ogoljeni pred publikom. Cijelo tijelo vam je instrument, kazao ovaj mladi tenor.
Uz ovaj trojac, pred Dvorcem je nastupila i Elisa Montipo, koja je bila zadužena za klavirsku pratnju.
