Francuzi su mu dodjelili Orden u rangu viteza, Srbi nagradili za životno djelo... gledali smo ga u kultnim filmovima – Predrag Miki Manojlović.

Piše:Biljana Dabić

U Baru publika je imala zadovoljstvo da ga vidi i doživi u dvostrukoj ulozi: reditelja i glumca porodične drame „ Dok nas smrt ne razdvoji“ kojom je Miki Manojlović sa glumicama: Anitom Mančić, Jasnom Đuričić i Jovanom Gavrilović napunio Dom kulture. Predstava -statična, tematski teška i tragična, jakog emotivnog naboja, pomjera razmišljanje.

Predstava je rađena po tekstu prvjencu Mire Furlan koja duže od 25 godina živi u Americi. Bili ste partneri u brojnim filmskim ostvarenjima. Kad ste počeli raditi na predstavi Mira je izjavalila da ima puno povjerenje u Vas, u Vaš senzibilitet. Kako je izgledalo raditi u „novoj ulozi“ kad ste vas dvoje u pitanju- na relaciji reditelj-pisac?

M.M. Mira i ja se znamo godinama. Kad sam pročitao komad prije 10 –tak godina, osjeto sam potrebu da ga prenesem. Duboko me dira. Tri mjeseca smo radili predstavu van istitucije što je prednost jer nemate sitne stvari koje vas ometaju. Kopali smo po tekstu, jako mnogo smo radili. Pozorišni komad Mire Furlan „Dok nas smrt ne razdvoji“ je porodična drama čiji su sadržaj i forma na visini najboljih dramskih pisaca dvadesetog vijeka i početka novog milenijuma.

Predstava ima životnu, ali jako tešku temu čiji su motivi i bolest, i smrt, a i odrastanje. Sa druge strane, nevjerovatno dobro puni sale širom regiona, teško se nalazi karta više. Kako održavate tako visok umjetnički nivo u tegobnoj životnoj drami ?

M.M. Moje koleginice u ovoj predstavi su moćne glumice.Ova trupa je moćna. Pozorište je čarobno! Ovo je pitka priča, gorkog ukusa! Kad unuka Mina kaže“Teško je biti star“, sledi replika bake“ Pa, nije ni neka stvar biti mlad“. Jednu disfunkcionalnu porodicu u kojoj majka umire od raka, ali pati zbog gubitka ljubavi supruga, koji se ipak predano stara oko domaćinstva, uz mladu studentkinju glume, sve na okupu drži stara i bolesna baka, izuzetnog duha, mudra i puna ljubavi. Publika ima pred sobom četri majstora, godinama i na najvećem umjetničkom nivou višestruko dokazivanih u pozorištima, na televiziji, filmu i jasnom javnom govoru sasvim primjerenog osvješćenom biću teškog vremena kojeg živimo.

Nekoliko dana prije predstave, karte su „planule“ i interesovanje publikeu Baru bilo je veće od očekivanog pa predstava nije odigrana u Dvorcu kralja Nikole, već u Domu kulture

M.M. - Mi to nismo znali, a da smo znali da je promjenjena sala, ne bismo došli. Iznenađen sam što smo igrali u ovoj sali, to nije bilo predviđeno. Dužina od 35 metara ove sale nije za ovakve predstave, ona je za neke vesele komade, ili neku druge vrste energije. Ova predstava je sa strahovitom energijom. Radi se, igra na vrlo intimnom prostoru. Zbog prostora u kome je igrana u Baru, izgubila je publika koja je došla na predstavu. Nije u pitanju novac, već smisao i sadržaj. Ova predstava traži jednu vrstu intime!

Skoro svake godine dobijate nagrade. Priznanja za mnogobrojne uloge koje se smatraju antologijskim, među nagradama i prestižna „Pavle Vuisić“ (2004), koja se dodeljuje glumcu za životno delo... Ministarstvo kulture Republike Francuske dodjelilo Vam je ove godine Orden umjetnosti i književnosti u rangu viteza, za doprinos i angažovanje u korist francuske kulture...

Kada ta svečanost dodjele prođe, sledećeg jutra stanete ispred ogledala- kako se osjećate?

M.M. Ja sam normalan čovjek. Raduju me nagrade. Ja se dajem, potpuno dajem do kraja. Ne pravim neke vrste kalkulacija i lagano prolazim. Mene sve to košta, ne para naravno, već emocija, nerava, života, sumnji... U isto vrijeme mi pomaže da i dalje i dalje upoznajem sebe,ali i druge.

Koji je sledeći korak Mikija Manojlovića na umjetničkom, poslovnom planu?

M.M. Odlazim u Hrvatsko narodno pozorište i ovih dana počinjem da igram u predstavi „Kralj Lir“.

Vi ste dijete pozorišta. Dok su roditelji, pozorišni umjetnici, sina vidjeli na Prirodno –matematčkom fakultetu, Miki je odabrao put umjetnika i krenuo stopama oca i majke . Sa distance ostvarenog glumca, čovjeka čije godine nose i životno iskustvo i mudrost, da ste u mogućnosti ponovo birati- da li bi odabrali brojke i aksiome, ili daske koje život znače?

M.M. Sve bih isto!