Nedavno je iz štampe izašla najnovija knjiga našeg uglednog sugrađanina Vladimira Vlada Lukšića pod naslovom „Spič – Šušanj – Zupci, iz tradicionalne baštine“.
Objavljivanjem ovog naslova, a imajući u vidu njegov dosadašnji opus, autor je nesumnjivo zaslužio epitet svojevrsnog „literarnog neimara“, odnosno vrijednog i predanog hroničara, ponajprije prostora Spiča, ali i Šušanja, Zubaca i drugih mikroprostora barskog kraja. Kao i u svim njegovim prethodnim radovima, primjetan je Lukšićev neumorni pregalački zanos da se sve istorijske, etnografske, lingvističke, kulturološke, religijske, zavičajne i druge specifičnosti ovih krajeva sačuvaju od zaborava, na čemu mu treba odati veliko priznanje. Bez pretjerivanja se može ustvrditi da je Vlado Lukšić kao domicilna osoba, ali i neko ko nesumnjivo posjeduje intelektualnu radoznalost, erudiciju, autentičnost, edukativnost, svestranost, dobronamjernost, postao jedan od stožera ili kako mlađe generacije vole reći „repera“ naše zavičajnosti i to u vremenima koja prilično obesmišljavaju svaki sličan trud, što njegov učinak čini još vrednijim.
Najnovija Lukšićeva knjiga na izuzetno ubjedljiv način demonstrira svu ljepotu, nježnost, raskoš, utemeljenost i originalnost ženske nošnje koja se nosi uzmorjem od Kufina pa do zapadnih predgrađa Starog grada Bara, sa svim svojim lokalnim varijetetima, kao što su geografski (Spič – Šušanj – Zupci), vjerski (katolička i pravoslavna unutar regije Spič), statusni (djevojačka i nevjestinska sa jedne, odnosno svečana i radna sa druge strane), a nije nebitna ni činjenica nastanka ili nabavke nošnje, od lokalnih materijala koji su se u autentičnom ambijentu tkali i vezli do skupocjenih tkanina koje su nabavljane u tadašnjim evropskim i prekomorskim kulturnim metropolama.
Autor se dotiče i mnogo manje poznate i obrađene muške nošnje koja se nosila na spomenutom području, a koja na specifičan način sublimira uticaje crnogorske, paštrovske i bokeljske muške narodne nošnje, ali i nesumnjivu prepoznatljivost ove njene spičansko – šušanjsko – zubačke varijante.
Iako je bespredmetno dovoditi u pitanje dominantnost ličnog i intelektualnog angažmana Vlada Lukšića, te svojevrsnog podviga kontinuiranog objavljivanja više knjiga sa domicilnom tematikom u vremenima vrlo nenaklonjenim bilo kakvom duhovnom pregnuću, bilo bi nepravedno makar ne spomenuti sjajan tim kojim je autor bio „okružen“, počev od saradnika, eminentnog profesora i minucioznog poznavaoca istorije ovog prostora, preko vrlo kompetentne i markantne konsultantkinje, elokventne lektorke pa do vrlo kreativnog doprinosa koji su dale osobe koje su se bavile kompjuterskom obradom, fotografijom i štampom.
Knjiga je štampana na 209 stranica kvalitetnog papira, u tvrdom povezu sa nizom prekrasnih kolor i crno – bijelih fotografija. Naša skromna preporuka je da svaki Baranin koji drži do vlastite prošlosti ovu knjigu obavezno treba imati u svojoj biblioteci, a Vlado Lukšić se ovim naslovom definitivno etablira i nameće kao neko ko na prijemčiv, ali ujedno i superioran način svojim sada već značajnim djelom intelektualno svjedoči o onome što mi domaći često zovemo „naša stvar“.
Možemo zaključiti da upravo objavljivanjem ove knjige „naša stvar“ definitivno stoji mnogo bolje.
Zupci times,Ilija Vukotić
