MilanVujovic

Nismo još dočekali nijednu zimu bez briga, uglavnom zdravstvene prirode: za sebe, najbliže ili veoma bliske osobe.

Ponekad mi se učini da je život, u stvari, samo predah između dvije brige.

PIŠE: Milan Vujović

* * *
Sreću se dva prijatelja.
„Što je?“
„Što – što je?“
„Što si tako oslabio, nemoj se igrati, jesi li davao krv?“
„Ne znam... nisam... dobro se osjećam“ – kaže čovjek nesigurno, jedva čekajući da se dohvati ogledala.
I uprkos tome što vidi da izgleda kao i obično, crv sumnje je odradio svoje i od njega tog dana nema ništa...

* * *
Kad vas neko ljubazno pozove preko telefona i ponudi vam nešto za vaše dobro (neki novi „paket mjera“ ili slično), budite krajnje oprezni – vjerovatno ima namjeru da vas prevari. Malo je punoljetnih osoba koje su ljubazne jer su vaspitane, nego su slatkorječive zato što žele da nešto ušićare.

* * *
Umrla je Simka. Znao sam da će da umre, čitao sam davno „Korene“. I dobro je što se ova sjajna serija završila, jer kako bismo je pratili bez Slobode Mićalović, najljepše srpske glumice?

* * *
„Blago tebi što su ti djeca u inostranstvu“ – kazala mi je starija gospođa, na Nikoljdan, na Trgu Vladimira i Kosare, u centru Bara. Bila je to profesorica Radmila Buba Mirović, majka dr Dejana Mirovića i sestra Miodraga Lekića. Ni njoj nije jasno ko je mogao da naredi da se njenom sinu zabrani ulazak u Crnu Goru. Odluka je apsurdna makar samo zbog toga što je riječ o rođenom Baraninu, odnosno Ulcinjaninu, sinu Miška Mirovića, nekadašnjeg saveznog ministra turizma i unuku prof. Nikole Lekića, znamenitog direktora Barske gimnazije.
Na stranu to što je Dejan intelektualac, porodičan, dobar čovjek.

* * *
Još veću nelagodu stvorilo mi je „stavljanje u zatvor“ Nebojše Medojevića. Čini mi se da je ta protivustavna odluka donesena iz čistog kaprica, što je porazno za državu koja namjerava da uđe u Evropsku Uniju.

* * *
Čuveni Oksfordski rječnik, odnosno Organizacija Oxford University Press, svake godine bira riječ koja se najviše upotrebljavala i koja najbolje oslikava duh i raspoloženje ljudi tokom prethodnih 12 mjeseci u svijetu. Titulu „riječ godine“ u posljednoj deceniji ponijele su uglavnom riječi iz digitalnog rječnika poput „selfi“, „animacija“, „smajli“...
Oksfordski leksikografi su za 2018. odabrali riječ „toksično“, pošto su je ljudi često koristili u bukvalnom značenju – „otrovno“, ali i da opišu (lošu) opštu situaciju u svijetu, sukobe među državama, pojave, navike, veze, stanje svijesti, politiku, globalno zagađenje, itd.
Bojim se da će iduće godine u Crnoj Gori najpopularnija riječ biti upravo „toksično“, jer mnogo se nakupilo otrova u nama i oko nas.

* * *
Prije četiri godine čitav sportski svijet nestrpljivo je čekao da se, prvi put, porodi Jelena Đoković, ali i Bar, bogami, ove jeseni, da se porodi Nikoleta Vučević. I stigao je Filip, težak četiri kilograma i dugačak 57 centimetara. Takav sportski pedigre malo ko ima. Otac Nikola je jedan od najboljih NBA igrača, takav mu je donedavno bio i ujak, Aleksandar Saša. Djed po ocu, Boro, bio je jugoslovenski košarkaški reprezentativac, a djedov brat, Savo, odličan košarkaški trener. Baka po ocu, Ljiljana, bila je vrsna sarajevska košarkašica, reprezentativka SFRJ. Djed po majci, Dušan, nije bio ništa manji košarkaški talenat od drugog djeda. I na kraju: majka mu je sjajno igrala odbojku, malo manje dobro od svoje starije sestre Marije, Filipove tetke.
Pitanje je, dakle, koji će geni prevladati: košarkaški (što je vjerovatno) ili odbojkaški.
Ali, od Filipa se, u stvari, jedino traži da bude uzoran i vaspitan dječak i, kasnije, srećan čovjek, sve ostalo je nebitno...

* * *
Mislio sam da stavim tačku na „Barske priče“, ali stalno mi pristiže materijal i za treću knjigu...
Naša dobra kuma Lidija našla se u društvu u kome je bio i njoj nepoznati mladić. Rekli su joj da je on Cetinjanin koji živi i radi u Milanu. Pošto obrazovana i lucidna Lidija uglavnom drži „banak“ u svakom društvu i sve je interesuje, upitala je mladića, onako usput, čime se bavi u inostranstvu. „Pa, bavim se nekim izvoznim poslovima“, odgovorio je ljubazno i oboje su nastavili razgovor sa svojim sagovornicima.
„Čime reče da se ti ono baviš?“ – okrenula se Lidija, poslije nekoliko minuta, ponovo, ka mladiću.
„Sarađujem s Italijanima na jednom važnom projektu, koji će imati izuzetan uticaj na razvoj cetinjske privrede“ – odgovorio je mladić brzo i sad već pomalo nervozno.
Nje prošlo mnogo kad se Lidija i treći put oglasila: „Izvini, nisam dobro shvatila šta ti, u stvari, radiš u Milanu?“
„Kradem, ženo, kradem!“ – ne izdrža cetinjski šaner.

* * *
Sudeći po ciframa koje je čine, 2019. godina biće bezlična, reklo bi se – s njom kao bez nje. Uzdamo se tek u 2020. godinu. Ona, barem na prvi pogled, djeluje moćno.

* * *
Nama, koji smo na pragu sedme decenije, najviše prija Duškova čestitka:
„Želim da vas dobro služe noge, da na njima provedete veći deo nove godine, da imate više posla nego vremena“.

Posljednje vijesti

Thumbnail Kada profesor kulinarstva Dejan Aleksić sa učenicima Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole iz Bara ode...
Više u kategorijama: Obale  Info  Obale  Info  

ViM BANER

Jedro 320x250

Alter Modus

AD Marina Logo

baneb reklama

JPMD 320

Luka Bar unutrašnji baner

regionalni vodovod novi

baneb jedro

caffee pizzeria garden

TO BAR

ave tours 1

Klime Baković

djokic

baner Adria

Logo MPF

tobar