Dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici,
I ove godine dočekujemo blagdan Kristove pobjede nad smrću i grijehom u vremenu zahvaćenom pandemijom. Ova velika kušnja koja je unijela brojne strahove i neizvjesnosti u našu svakodnevnicu i opteretila našu budućnost, nadvila se poput grobnog kamena nad naše živote i zauzela javni prostor, naše domove, nažalost i područje našeg uma i duše. Prošlo je više od godinu dana, otkako je na grubi način čovječanstvo današnjice moralo shvatiti da ipak nije nedodirljivo, da svi dometi znanosti, pa i medicine, koliko god hvale vrijedni, ipak imaju ograničenja pred nečim što je golom oku nevidljivo kao što je to virus.
Kao kršćani doživjeli smo neočekivanu tjeskobu koja je uvelike izmijenila našu svakodnevnicu, ali i naš vjerski život brojnim ograničenjima, koja su išla dotle, da smo po prvi puta u životu bili zakonski spriječeni zajednički proslaviti najveća otajstva naše vjere. Svakako, to je ujedno bila ( i još uvijek je) prilika da rastemo u krjepostima nužnim za zdravu izgradnju i obnovu osobne vjere i odnosa s Bogom: u prvom su redu to poniznost i povjerenje u Božje vodstvo, te sigurnost da nas nikada neće ostaviti, jer je on uvijek vjeran onima za koje je krv svoju prolio: „Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!“ ( 2 Tim 2,13).
Kristovo slavno uskrsnuće od mrtvih pokazuje nam put koji je Bog odredio kao naš konačni cilj. Ovdje je na zemlji to intimno prijateljevanje s Bogom koji je svoga Sina predao kao otkupninu za mnoge, a u tom smo mnoštvu i mi, koji smo u njegovo ime kršteni, a u vječnosti je to uživanje slave blaženstva koje nam je darovao po njegovoj žrtvi. Njegova nas slavna muka, stoga, ne treba samo ganuti dok je kao vjernici razmatramo, nego i potaknuti da pred neizvjesnostima sadašnjice ne klonemo duhom i voljom.
Krist je živ jer je pobijedio smrt! On nas vodi i krijepi, liječi i daje snagu. Pruža nam svoje ruke probijene čavlima, i ide nam ususret, unatoč našem strahu i samoći. Prisutan i djelatan u svojoj Crkvi, On nam je jedini siguran oslonac i ne smijemo ga prestati tražiti niti žudjeti da se s njim susretnemo. Uvjeren sam da je Krist istinski prisutan u svima koji se neprekidno žrtvuju i ulažu nadljudske napore kako bi pomogli oboljelima od koronavirusa, te vas iskreno potičem da ne prestanemo moliti za svu našu oboljelu braću i sestre, i za sve naše liječnike medicinske sestre i zdravstvene djelatnike.
Draga braćo i sestre! Pozivam vas da ovog Uskrsa dopustimo da se u naše domove i naša srca probije Kristova milost i da nas obasja njegova snaga, tako potrebna da bismo bili kadri oprostiti jedni drugima te i sami tražiti oprost. Ne dopustimo da radi interesa ili neke slobode gazimo i uništavamo život, nego u temelje našeg društva ugradimo vrednote pravde i mira, tolerancije i poštivanja. Budimo čovjek nade i radosti, koji je spreman svoju vjeru svjedočiti djelima ljubavi. To nije moguće bez osobnog predanja Božjem vodstvu.
Prihvaćajući poniznim srcem radost Uskrsa, obnovimo našu ljubav i ojačajmo u vjeri kako bi nas Bog osposobio za svako dobro djelo da vršimo volju njegovu (Usp. Heb 13,21).
Od srca Vam želim radostan i blagoslovljen Uskrs!
Bar, Mons. Rrok Gjonlleshaj
Uskrs 2021. Nadbiskup barski, apostolski upravitelj kotorski
