Arh. Ljiljana Dragutinović: Bar zaslužuje da bude voljen

Bar Ljilja

Veći dio stambeno –poslovnih zgrada u urbanom jezgru Bara od početka 90-tih u narednih dvadesetak godina nastao je kao rezultat ,između ostalih, stručnog i profesionalnog profila arhitekte Ljiljane Dragutinović čiji je rad bio u saglasju sa “ukusom” mladog crnogorskog grada i tadašnjeg investitora Zavoda za izgradnju Bara.

Piše: Biljana Dabić

Arhitekta Ljiljana Dragutinović rođena je u Visokom (BiH), a sa 24 godine diplomirala na arhitektonsko-projektantskom odsjeku Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu iz oblasti Projektovanje III, tema: Industrijski objekat- Fabrika kožne galanterije. Iz sadržajne i zahtjevne radne biografije Ljiljane Dragutinović izdvajamo angažmane u : KTK-Visoko; Vazduhoplovni zavod “ORAO” Rajlovac, AD “Zavod za izgradnju” Bar, “ARCHITECT” doo-Bar
Za specijalizovani časopis “Pogled” , Dragutinović navodi : “Arhitektura ne smije zanemariti čovjeka jer je on u stvari čini boljom” i ističe “ Bar zaslužuje da bude voljen!”

U svijetu postoje autentične arhitekture, dok čini se crnogorski primorski gradovi i nemaju neke značajnije sličnosti , izuzimajući jezgra starih gradova. Šta je po Vašem mišljenju presudno da urbani dijelovi primorja, recimo Ulcinj, Bar, nemaju značajnije sličnosti sa Budvom, ili Tivtom?

Istorija arhitekture i građenja određenih dijelova, ili oblasti na našim prostorima, pa i primorja, su slika nekog vremena i odraz pristupa građenju kroz istoriju na predmetnim mjestima. Navike i graditeljske predispozicije kao i istorijsko nasleđe su presudno uticali na konceptualna rješenja, upotrebu materijala, odgovoru potreba tog vremena . U svakom slučaju, koliko god se nama čini da su različiti, oni su i slični. Čine niz bisera i ukrasa, naš direktni kontakt sa istorijom. Naročitu pažnju treba posvetiti revitalizaciji tih autentičnih sadržaja i objekata. Jedno društvo je zrelo u mjeri koliko cijeni svoje kulturno nasleđe. Urbani dijelovi pomenutih gradova na primorju su rezultat urbanističkog planiranja i odgovornost kreiranja prostora u najvećoj mjeri pripada njima .

Ako bi pravili paralelu uslova stanovanja u starim gradovima sa urbanim jezgrima na Primorju šta bi istakli? Da li su to kategorije za komparaciju?

Pristup analizama uslova korišćenja stambenih prostora u starim gradovima gdje se gradilo “po mjeri čovjeka” i gradnje danas, koja često može da bude “konfekcija”, je kompleksna. Način života je presudan u zaključku zašto je ono onako, a ovo ovako. Ako je manjakvost “prošlosti” infrastruktura, onda je manjkavost “sadasnjosti” korisna površina i brzina izvođenja.

Kako bi arhitektura u budućnosti mogla da riješi problem udobnijeg stanovanja na Primorju, da recimo vlasnici stanova ne kruže oko zgrade tražeći parking?

Detaljni urbanistički planovi definišu prava i obaveze investitora da prilikom izrade projektne dokumentacije i izgradnje ispoštuju planom predviđene kapacitete parkiranja, a pri tome postujući zakonsku regulativu koja se odnosi na tu oblast. Mislim da je grad Bar, čak rijeđi , koji je u povoljnoj situaciji u odnosu na druge gradove u primorju po tom pitanju.
Treba planirati podzemne i nadzemne garaže, osloboditi površine za zelenilo , parkove, dječija igrališta. Neću napominjati, jer se podrazumijeva, da preduslov za podzemnu izgradnju su geomehanička ispitivanja terena, analize investicionih ulaganja, te eventualne olakšice investitorima u tom smislu.

Bar su na neki način “sačuvali” bulevari od građevinske “agresije” u centru grada. Da ste u momentu početka izgradnje jezgra Bara bili glavni arhitekta grada, da li bi grad pod Rumijom danas imao drugačiji izgled. Kako bi izgledao?

Bar je već dobio, bez obzira što spada u red mlađih gradova, svoje osnovne “koordinate i repere” .
Šta je jezgro Bara? Da li je iko definisao šta to čini jezgro Bara? Ima li ih više? Poneki put se takva istraživanja baziraju na praćenju pješačkog kretanja stanovništva, mjestima koja nesvjesnim radnjama biraju da bi tu proveli vrijeme .
Autori izrade prostorno planskih rješenja, sa stručne strane, a u skladu sa projektnim zadacima i odlukama koje predhode, daju predloge za takvu vrstu centralizacije. I da li neizostavno uspjevaju? Krajnji korisnik, običan čovjek, je u stanju da sebe u prostoru možda prepozna na drugi način . U ovom slučaju , treba donijeti odluku, šta želimo od ovoga grada napraviti? I iza toga stati.
Najlošije rješenje je stihijsko građenje. Ovaj grad zaslužuje da bude voljen.

Zašto je Bar grad koji je “pobjegao” od mora i Vaš stav po pitanju dileme – visokospratnice uz more, ili niža gradnja?

U teoriji arhitekture, sa aspekta vizura, humane arhitekture, spratnosti se definišu na način, da kako se odmičete od obale mora, tako se i povećava spratnost. Pri tome urbanističko rješenje pravilnim grupisanjem namjenskih zona planira i infrastrukturna rješenja. Bar je uveliko već u zonama na primjer Topolica I, II, pa i III planom definisan. Teško je sada bilo šta značajnije uraditi.
Akcent bi dala na to da se vodi računa o oblikovanju, formi, dinamici novih objekata, uklapanju staro-novo, a opet sve u skladu sa onom odlukom: Kakav mi to Bar želimo? Industrijski, moderni, mondenski ili...
Izgleda da smo najbliže tendenciji da on bude moderan, pri čemu infrastruktura mora da funkcionise besprijekorno.

Poslednjih godina Bar je dobio tri sakralna objekta, od kojih hram i katedralu u urabnom jezgru. Koliko su ti objekti dali pečat gradu po pitanju arhitekture?

Sakralna arhitektura je definisana, u oblikovnom i sadržajnom smislu na poseban način, u skladu sa pravilima i kanonima vjere kojoj pripadaju .Njihove pozicije su definisane Detaljnim urbanistickim planovima u Baru. Moguće je da sakralni objekat “zablista” i da određeni pečat u arhitektonskom smislu nekom dijelu grada. Odnos prema tim objektima ,a i njihov prema nama treba da je kao i naš odnos prema sebi i drugima.

Prije nekoliko decenija u svim gradovima ondašnje Jugoslavije vodilo se računao o takozvanoj socijalnoj arhitekturi koja je bila zapostavljena. Čini se polako da oživljava kroz neke projete – od stanova solidarnosti, zgrada za prosvjetare, medicinare, penzionere.... Da li je to za građevinske firme dobro?

Naravno da je dobro. Sa više aspekata. Rješavate problematiku stanovanja socijalne strukture stanovništva, a i problematiku uposlenosti građevinske operative, koja je najskuplja ako se ne upotrebljava. Bogatsvo društva je brinuti se o onima kojima pomoć treba.

Svijet brzo napreduje u svim sferama. Koji su trendovi u građevinarstvu , gdje smo mi u odnosu na dio svijeta po pitanju arhitekture, materijala....
Trendovi . Revolucija oblika, igra volumena, apstrakcija, dinamički objekti, modernizam u sukobu sa tradicionalizmom . Procjenjujem da toga još u ozbiljnijem opsegu nemamo . Ali, da se grade objekti koji prate neke trendove, grade.
Što kaže Danski arhitekta prof. Jan Gel “Dobra arhitektura je dobra interakcija između života i forme” . Arhitektura ne smije zanemariti čovjeka jer je on u stvari čini boljom.

Kakva bi danas trebalo da bude uloga obrazovanja u formiranju jednog arhitekte pogotovo imajući u vidu da je sve popularnije zanimanje među mladima ?

Obrazovanje: svestrano poznavanje elemenata opšte kulture, inženjerske i umjetničke sposobnosti, poznavanje normi i pravila struke, humanost prije svega , elokvencija, šarm, između ostalog treba da krase jednog arhitektu.
Možete li zamisliti ciničnog, sebičnog, sujetnog arhitektu!?

ZIB BAR JE STEKAO IME NA OSNOVU IZGRAĐENIH OBJEKATA

Godinama ste bili na gradilištima urbanog jezgra Bara, i danas kada nema građevinskog preduzeća Zavoda za izgradnju Bara koji je izgradio veći dio stambeno- poslovnih objekata, često kupci insistiraju na nekretnini baš u tim zgradama. Ima li opravdanosti u takvim stavovima potencijalnih kupaca?

Zavod za izgradnju (ZIB) Bara je građevinska firma koja je dugogodišnjim radom na tržištu “proizvodnje “ i prodaje stambenih, stambeno-poslovnih, poslovnih jedinica , stekao ime na osnovu izgrađenih objekata čija su funkcionalna rješenja , dinamičko planiranje izgradnje, dala adekvatan odgovor potražnji na tržištu u određenom vremenu. Pri tome se naročito vodilo računa o stabilnosti objekata, poštovanju pravila struke, poštovanju rokova, skoro zaokruženom sistemu gradnje koji podrazumjeva vlastite kapacitete. Iskustva kupaca stambenih jedinica očigledno su većinski pozitivna, pa stoga i danas na tržištu stanovi u objektima koje je gradio “ZIB” Bar su trazeni. Što je u svakom slučaju kompliment cijelom timu koji je učestvovao u realizaciji istih.

RJEŠENJA PREPUSTITI STRUCI

Da li je nužno čuvati djelo arhitekte i kad objekat nije u punoj funkciji, a zauzima značajan dio trga kao što je recimo Robna kuća u Baru?
Svako vrijeme nosi svoje breme. Arhitektura je odgovor na određeno stanje u društvu. Odgovor njegovom bogastvu, planiranju , materijalizaciji, kvalitetu obrazovanja, vizionarskim idejama odgovornih lica u struci i društvu, navikama korisnika prostora. Ako se neko arhitektonsko djelo “našlo u situaciji” da je dobilo opštedruštvenu i širu pozitivnu stručnu ocjenu vrednovanja, prepoznatljivosti, originalnosti tada se takvim objektima treba pristupati sa velikom pažnjom, naročito ako se uzme u obzir da smo vrlo često u situaciji da konceptualno i funkcionalno ti objekti ne mogu odgovoriti novonastalim potrebama javne, ili neke druge upotrebe.
Obično su izgrađeni na atraktivnim lokacijama. U takvim slučajevima rješenje treba prepustiti struci, licima koja su dokazani doajeni u sveobuhvatnim analizama uz poštovanje zakonske regulative. Inicijative i mišljenja , ankete širih masa su dobro došli.

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar